Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

Anatomija




Anatomija životinja je grana biologije koja se bavi proučavanjem oblika tela životinja, njihove građe i izgleda, te boje i različitostima u građi tela između jedinki iste ili različite vrste.


Morfologija danas često služi u otkrivanju srodnosti između pojedinih vrsta životinja na temelju njihovih spoljašnjih sličnosti, tj. na temelju sličnosti građe tela i unutrašnjih organa. Anatomija se danas dosta često koristi u te svrhe iako ponekad može i krivo naznačiti neku srodnost samo na temelju izgleda, a do te sličnosti u građi mogu dovesti i slični uslovi u okolini i sličan način ishrane. To bi značilo da i oni organizmi koji su izgledom vrlo slični ne mora značiti da su u bliskom srodstvu, niti mora značiti da su u ikakvom srodstvu. Zato je danas najsigurnije razotkrivati srodnost među vrstama na temelju genetske sličnosti, tj.pomoću DNK testa. Sisari,gmizavci i vodozemci koji su kičmenjaci, kao što su ribe i ptice, pojavljuju se u zbunjujućem mnoštvu oblika i veličina. Međutim, svi oni, od kitova do slepih miševa, i od žaba do zmija, dele zajednički sastav tela, kako iznutra tako i spolja.

      Kičmenjaci su životinje s kičmom, koja se obično sastoji od kosti. Kost, čija čvrsta tkiva sadrže kredaste materije, takođe je glavna komponenta ostatka skeleta kičmenjaka. Kosti skeleta se međusobno povezuju i formiraju čvrst okvir kojim štite organe i daju oblik telu, istovremeno mu omogućavajući da se kreće. Hrskavica, mekše i elastičnije, ali takođe čvrsto tkivo nalazi se, na primer, na krajevima kostiju kod pokretnih zglobova, u ušima i nosu, gde čini pregradu između dve nosnice. Neke ribe, uključujući ajkule i raže, imaju skelet koji se u potpunosti sastoji od hrskavice.


anatomija delfina
Delfini su čuda evolucije. Pošto su sisari njihova tela su građena kao i naša, ali tokom 50 miliona godina prilagođavanja gotovo da ih je nemoguće razlikovati od riba koje su im plen .No, ipak su zadržali najkarakteristicnije crte svojih kopnenih predaka: toplokrvnost, pluća i sposobnost mladunaca da sisaju.


Nervi i mišići




      Kičmenjaci takođe imaju kičmenu moždinu, debeli snop nerava koji se širi od mozga preko kičme do repa. Nervi u kičmenoj moždini služe za kontrolu hodanja i za druge refleksne pokrete tako što koordiniraju rad mišićnih snopova koji funkcionišu skupa. Skelet kičmenjaka nalazi se iznutra, nasuprot mnogim beskičmenjacima koji imaju spoljni skelet ili ljušturu. Sklet kičmenjaka predstavlja čvrstu strukturu na koju se naslanjaju telesni mišići. Mišići su proteinski snopovi koji mogu da se stežu i opuštaju kada od nerva dobiju električni impuls. Kada se nalazi u pokretu, telo kičmenjaka funkcioniše kao sistem koturova, klinova i poluga. Mišići su mašine tela, i prikačeni su za kosti - poluge - snažnim kablovima koji se zovu tetive. Zglob izmedu dve kosti sačinjava klin, a mišići rade u parovima da bi pokretali kost. Na primer kada se ruka savije u laktu da bi podigla podlakticu dvoglavi mišić /biceps/ u prednjem delu nadlaktice mora da se stegne. To podiže podlakticu dok troglavi mišić /triceps/ nadlaktice ostaje opušten. Ako se oba mišića stegnu istovremeno, deluju jedan protiv drugoga i ruka ostaje u istom položaju u kojem se već nalazi.

anatomija krokodila
Gmizavci imaju unutrašnji skelet koji se sastoji od kosti i hrskavice. Njihova koža pokrivena je ljuskama koje su često ojačane voskastim proteinom zvanim keratin. Kornjače se u potpunosti razlikuju od drugih gmizavaca. One imaju jednostavniju lobanju i oklop koji je povezan sa unutrašnjim skeletom ove životinje.



Vitalni organi



     Mišići nisu samo prikačeni za skelet. Utroba - uključujući želudac i creva - okružena je mišićima. Ovi mišići se stežu u ritmičkim talasima da bi gurali hranu i otpadne proizvode kroz telo. Srce je mišićavi organ koji se sastoji od veoma jakog mišića koji se neprestano steže i opušta, pumpajući krv po telu. Srce i drugi vitalni organi nalaze se u grudima, delu tela koji leži između prednjih udova. Kod gmizavaca i sisara grudi su dobro zaštićene, pri čemu grudni koš opasuje srce, pluća, jetru i bubrege.
Kičmenjaci imaju jednu jetru koja se sastoji od više režnjeva. Jetra ima više uloga, stvarajući hemikalije koje su potrebne telu i skladišteći hranu. Većina kičmenjaka takođe ima dva bubrega. Njihova uloga jeste da prečišćava krv od svih nečistoća i toksina, te da izbacuje višak tečnosti. Glavni toksini koji moraju biti odstranjeni su jedinjenja koja sadrže azot, uzgredni proizvodi konzumiranja proteina. Bubrezi sisara i vodozemaca rastvaraju ove toksine u vodi i stvaraju mokraću Međutim, kako mnogi gmizavci žive u veoma sušnim staništima, oni ne mogu da koriste vodu za izbacivanje otpada i zato ga se oslobađaju u obliku čvrstog otpada sličnog ptičjem izmetu.





anatomija slona
Slonovi imaju jedinstven skelet koji može da izdrži težinu veoma teškog tela. Afrički slon najteža je životija od skupine onih koji jedu na kopnu. Njihova težina varira od 3600 do 7500 kg. Mužjaci su veći od ženke. Visina mužjaka dostiže do 4 m dok visina ženke dostiže do 3 m. prosečne dužine. Imaju ogromne uši prosečne dužine oko 120-125 cm.Imaju jedinstven nos, surlu, koja se razvila spajanjem sa gornjom usnom i nema koštane konstrukcje. Surla je obično duga oko 150 cm i teška oko 135 kg. Očnjaci su im razvijeni u kljove duge oko 125 cm koji mogu zajedno težiti i do 120 kg.



Telo sisara



Sisari (Mammalia) su evolutivno najmlađi kičmenjaci. Od ostalih kičmenjaka razlikuju se po tri najznačajnije osobine:
  • telo im je pokriveno dlakom,
  • u koži su prisutne žlezde (znojne, lojne, mlečne); mladunci se hrane mlekom.
  • u srednjem uhu se nalaze tri slušne koščice (čekic, nakovanj i uzengija)
Svi sisari imaju dlaku u nekom trenutku svog života. Dlaka sadrži protein keratin i ima više uloga:
  • termoizolacija
  • senzorne funkcije (npr. brkovi mačaka)
  • kamuflaža
  • zaštita od predatora
Mleko, kojim se hrane mladunci, je bogato mastima i proteinima. Mlečne žlezde se obično javljaju na trbušnoj strani kod ženke raspoređene u redovima kada ih ima više od dve. Ljudi i majmuni imaju dve mlečne žlezde (jedna desno, jedna levo), dok ostale životinje mogu imati desetak ili više. Oplođenje je unutrašnje – embrioni se razvijaju u materici. Prednji mozak je najrazvijeniji deo mozga. Zubi se sastoje iz krunice i korena. Dijafragma razdvaja grudnu i trbušnu duplju i učestvuje u disanju. Srce se sastoji iz dve komore i dve pretkomore i imaju levi aortin luk. Eritrociti su bez jedra. Dobro su razvijena cula.

anatomija gustera
Gušterice imaju sličnu građu tela krokodilima, iako se ne nalaze u bliskom srodstvu sa njima.



anatomija zmije
Unutrašnji organi zmija su izduženi tako da mogu da se uklope u njihovo dugo, tanko telo. Jedan od para organa, kao što su pluća, često je veoma mali ili nedostaje.


Adaptacije



Sisari su razvili nekoliko prilagođenosti koje su im pomogle da postanu dominantna grupa životinja:
  • zubi su specijalizovani za rezanje, sečenje; debeli zaštitni sloj gleđi sprečava oštećenja
  • sposobni su da se brzo kreću
  • veličina mozga po kilogramu telesne mase je veća nego kod većine drugih životinja
  • imaju savršeniju termoregulaciju od ptica
  • dlaka omogućava termoizolaciju
  • mlečne žlezde proizvode mleko za ishranu mladunaca


anatomija medveda
Medvedi su najveći kopneni lovci. Međutim, oni jedu i plodove tako da njihov probavni sistem može da vari i biljnu i životinjsku hranu.



Podela sisara



1.sisari sa kloakom – imaju kljun, polažu jaja, mladi se hrane mlekom; žive samo u Australiji;
-predstavnici: mravinji jež (ehidna) i kljunar;
2.torbari – žive u Australiji i manji broj u Južnoj Americi; imaju kožni nabor – torbu u kojoj su mlečne žlezde; mladunci se rađaju nerazvijeni i smeštaju u torbu;
- predstavnici : kengur, koala, torbarska krtica i dr.
3.placentalni sisari – embrion se razvija u placenti; mladunci se radaju gotovo potpuno razvijeni; veoma su raznovrsni :
- bubojedi (krtica, jež),
- glodari (veverica, miš, pacov, dabar),
- zveri (mačke, psi),
- papkari (svinja, koza, goveče),
- kopitari (konji, zebre),
- kitovi (najveća životinja – plavi kit),
- primati (majmun, čovek).



anatomija majmuna

 

 

 

Većina sisara su četvoronožne životinje (izuzeci su morski sisari kao što su kitovi). Svi imaju barem nešto dlake na telu, a ženka proizvodi mleko. Sisari žive u veoma raznolikim staništima i telo im je na mnogo načina prilagođeno opstanku. Njihovi unutrašnji organi variraju zavisno od toga gde žive i čime se hrane. Gorila je odličan hodač. Kao i drugi majmuni ima velik mozak u odnosu na veličinu tela. To mu omogućuje da živi u komplikovanim društvenim grupama.








Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995
- www.bionet-skola.com