Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Deoba ćelije

Ćelijski ciklus obuhvata promene koje se odigravaju u ćeliji od momenta njenog nastanka do njene deobe na dve nove ćelije.Promene, koje se u ćeliji deševaju za vreme deobe, mogu se posmatrati mikroskopom što sa promenama tokom interfaze nije slučaj.


ćelijski ciklus
Ćelijski ciklus se odvija kroz strogo kontrolisani redosled događanja koji podrazumeva rast ć odnosno udvostručavanje njenog sadržaja, nakon čega sledi ćelijska deoba. Ona rezultira stvaranjem dve ćerke ćelije koje su kod svih somatskih ćelija genetski identične ćeliji od koje su nastale. Novonastale ćelije će pored genetskog materijala ravnomerno podeliti sve ostale komponente roditeljske ćelije kako bi bile sposobne da otpočnu svoj sopstveni ciklus rasta i deobe. Dakle, novonastale ćelije su identične roditeljskoj ćelije. Trajanje ćelijskog ciklusa veoma varira u zavisnosti od tipa ćelije. Prokariotske ćelije se dele amitozom (direktnom ili prostom deobom), dok se eukariotske dele mitozom ili mejozom. Kod eukariotskih ćelija koje se brzo dele, ćelijski ciklus, traje kratko. Tako ćelijski ciklus kvasca traje svega 90 minuta, dok ćelije koje se sporo dele imaju dug ćelijski ciklus i on kod hepatocita (ćelije jetre) traje oko godinu dana. Međutim, kod većine sisarskih ćelija ovaj ciklus u proseku traje oko 24 sata.



Interfaza je faza između dve mitoze i u njoj ćelija raste i priprema se za deobu, tako da se biosintetički procesi tokom ćelijskog ciklusa odvijaju samo u ovoj fazi. U životu ćelije ona je najduža faza. Podeljena je na 3 faze koje su označene kao G1 , S i G2.

G1 faza sledi odmah nakon mitoze i u proseku u telesnim ćelijama čoveka traje 9 sati. To je faza u kojoj se se sintetišu mnogi proteini kao i ugljeni hidrati i lipidi neophodni za rast ćelije. Glavna razlika između ćelija koje se dele sporo i brzo upravo je u dužini trajanja ove faze. Neke ćelije koje se dele veoma sporo mogu, međutim, napraviti pauzu u svom ćelijskom ciklusu tako da one u G1 fazi ostaju danima, mesecima, pa čak i godinama. Ova izizetno duga G1 faza označena je kao G0 faza i u njoj ćelija ostaje sve dok ne bude stimulisana na deobu. Faza G0 se često naziva i faza "mirovanja", što nije najadekvatniji naziv jer zapravo u njoj ćelija nije neaktivna nego naprotiv, ona normalno funkcioniše, vrši sekreciju, fagocitozu, prenos nervnog impulsa itd. Tako su mnogi limfociti u čovekovom organizmu u fazi G0, ali delovanjem nekog stimulusa kao što je odgovarajući antigen, oni se mogu vratiti u normalni ćelijski ciklus.

S faza je sintetička faza u kojoj dolazi do sinteze DNK, odnosno duplikacije postojećeg lanca DNK (od jednog molekula nastanu dva potpuno identična molekula DNK), kao i do sinteze histona, nakon čega sledi organizovanje nukleosoma i obrazovanje hromatinskih vlakana. Replikacijom DNk omogućeno je formiranje dva potpuna genska kompleta, po jedan za svaku novu ćeliju, koja će nastati u procesu mitoze. Ova faza u humanim ćelijama traje oko 10 sati.

G2 faza u većini ćelija traje kratko, a u humanim ćelijama u proseku oko 4.5 sata. U njoj se sintetišu proteini neophodni za proces mitoze, kao što je tubulin od kojeg se polimerizuju mikrotubule koje će učestvovati u obrazovanju deobnog vretena. Pored toga, ovde dolazi do duplikacije centriola kao i drugih organela. Faza G2 i faza G1 obezbeđuju ćeliji vreme za rast, sintetičke procese neophodne za stvaranje novih organela i regulatornih proteina, kao i akumulaciju energije. Ako bi interfaza trajala samo toliko vremena koliko je potrebno za duplikaciju DNK, ne bi bilo ćelijskog rasta i pri svakoj narednoj deobi ćelija bi bila sve manja. Međutim, u deobi nekih ćelija upravo se to i događa. Tako su kod blastomera nastalih nakon nekoliko prvih deoba kojima podleže oplođena jajna ćelija, odnosno zigot, faze G! i G2 drastično skraćene tako da praktično kod ovih ćelija nema rasta pre deoba, što ima za posledicu podelu krupne jajne ćelije u veliki broj sitnijih ćelija, čiji ukupan volumen nije veći od volumena jajne ćelije. Pri kraju G" faze počinje kondenzacija hromozoma, što ujedno označava kraj interfaze i početak mitoze.


Mitoza




Mitoza se označava i kao M-faza, a predstavlja deo ćelijskog ciklusa u kojem prestaju sintetički procesi u ćeliji i vrši se deoba ćelije. Ona se odvija veoma brzo i u proseku traje 1-2 sata. Karakteristična je za somatske tj. telesne ćelije sa diploidnim brojem hromozoma. Rezultat mitoze su dve ćerke ćelije sa diploidnim brojem hromozoma (2n) - svaka ima istu količinu i isti tip DNK kao i ćelija od koje su nastale, što uslovljava da će i strukturno i funkcionalno novonastale ćelije bite identične roditeljskoj.



Za više informacija pogledajte stranicu o mitozi

Mejoza (redukciona deoba)




Mejoza je ćelijska deoba koja se odvija u polnim ćelijama. U ovom procesu se jedna diploidna ćelija (2n) deli dva puta pri čemu nastaju četiri haploidne ćelije (n). Ova deoba se naziva i redukciona (lat. reductio = smanjenje) jer se broj hromozoma u ćerkama ćelijama u odnosu na majku ćeliju smanjuje na pola. U prvoj deobi,označenoj kao mejoza I odvija se redukcija broja hromozoma jer se majka ćelija (2n broj hromozoma) podeli na dve ćerke ćelije koje imaju haploidan broj hromozoma (n broj hromozoma). U drugoj deobi, označenoj kao mejoza II, (naziva se još i ekvaciona deoba) obe ćerke - ćelije (sa n brojem hromozoma) podele se tako da nastaje ukupno 4 ćelije sa haploidnim brojem hromozoma. Mejoza II predstvalja pravu mitotičku deobu.



Za više informacija pogledajte stranicu o mejozi




Možda će vas još interesovati
Mitoza i mejoza PP prezentacija

 

 




Literatura

Matavulj, Milica: Ćelija i tkiva (skripta), Novi Sad, 2005
Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001