Ekologija
Trofička piramida u ekologiji je grafički prikaz odnosa brojnosti i mase biljaka, biljojeda i mesojeda u ekosistemu. U njenoj osnovi su zelene biljke, odnosno proizvođači, čija je brojnost i ukupna masa najveća u ekosistemu. Piramidu dalje čine potrošači prvog reda (biljojedi), pa potrošači drugog i trećeg reda. |
Prirodni svet je pun raskošnih mogućnosti za ishranu i razmnožavanje životinja. Sve životinjske vrste su se razvile tako da iskoriste neke od tih mogućnosti, koje predstavljaju njihovo pribežište. Pribežište nije samo fizičko mesto nego i način života na koji neka vrsta živi. Na primer, uprkos tome što žive u istom staništu kišnih šuma, lenjivci i tapiri koriste veoma različita pribežišta. Da bi razumeli kako se različiti organizmi ponašaju jedan prema drugome, ekolozi spajaju sva pribežišta u nekom području u zajednicu koja se naziva ekosistem. Ekosistemi, u stvari, ne postoje zato što je nemoguće znati gde se jedan završava a drugi počinje, ali je sistem korisno oruđe prilikom spoznavanja prirodnog sveta.
Biljojedi jedu samo biljke dok mesojedi uglavnom jedu druge životinje. Životinje koje jedu i biljke i životinje zovu se svaštojedi - na primer, ljudi. |
Lanci ishraneJedan način da shvatimo kako ekosistemi funkcionišu jeste da sledimo lance ishrane u njemu. Lanac ishrane sastoji se od niza organizama koji vrebaju jedan drugoga. Svako stanište je puno ovakvih lanaca, a kako se oni često spajaju i granaju jedan iz drugoga, često postaju mreža ishrane. Ekolozi koriste lance ishrane da bi videli kako energija i hranljivi sastojci protiču kroz prirodne zajednice. Lanci ishrane uvek počinju sa biljkama. Biljke su jedini organizmi na Zemlji koji ne jedu, uzimajuci energiju od Sunceve svetlosti, dok svi drugi oranizmi, uključujuci životinje, dobijaju energiju od hrane. Na sledećem nivou u lancu ishrane javljaju se biljojedi. Oni jedu biljke i izvlače šećer i druge korisne materije koje one stvaraju. I, kao biljke, koriste ove materije za pogon tela i za održanje u životu. Sledeći nivo zauzimaju predatori, koji jedu tela životinja biljojeda. U svakoj fazi lanca ishrane gubi se energija, uglavnom kao toplina koju oslobađaju životinjska tela. Zbog ovoga se na svakom sledećem nivou lanca ishrane na raspolaganju nalazi manje energije. To znači da u jednom zdravom ekosistemu uvek ima manje predatora nego plena, i uvek više biljaka nego biljojeda. Ciklusi hranljivih materijaVeoma jednostavan lanac ishrane izgledao bi ovako: trava - antilopa - lav. Međutim, stvarnost većine ekosistema je mnogo složenija, sa mnogo više slojeva, uključujući neke životinje koje jedu i biljke i životinje. Svaki lanac ishrane završava se vrhunskim predatorom, u našem primeru lavom. Ništa ne vreba lava, barem ne dok je živ, ali kada ugine nastavlja se lanac ishrane buduci da se insekti, gljivice i drugi razlagači hrane lešinom. Na kraju ništa neostane od lavljeg tela. Svu energiju pohranjenu u njemu odneli su razlagači, a hemijske materije koje su sačinjavale njegovo telo vratile su se u okruženje u obliku ugljen-dioksida, vode i minerala u tlo. A to su one iste materije koje su potrebne biljci da bi rasla. Ciklus je zatvoren. |
|
Zajednički život
Kao što pokazuju lanci ishrane, život različitih životinja u jednom ekosistemu blisko je povezan. Kada bi zbog nekog razloga sve biljke izumrle, nebi ostali gladni samo biljojedi. Kada bi svi oni počeli da nestaju, predatori bi takođe skapavali od gladi. Možda bi na dobitku bili samo razlagači. Izraženo drugačije, druge vrste koje žive pokraj jedne životinje integralni su deo okruženja te životinje kao što su vremenske prilike i predeo. Ovo je još jedan dokaz da se životinjske vrste nisu razile odvojeno jedan od druge.
Rezultat razvijanja novih načina hvatanja plena od strane predatora jeste da su životinje koje su plen morale da razviju nove načine bežanja. U mnogim prilikama ovaj proces koevolucije stvorio je simbiozni odnos između dve različite vrste. Na primer, ptice medovođe vode jazavce do pčelinjaka.
Neka pribežišta su veoma jednostavna i životinje koje ih zauzimaju žive jednostavnim, usamljeničkim životom. Druga, naročito ona koja zauzimaju sisari, mnogo su složenija i zahtevaju od pripadnika vrste da žive u bliskim vezama. Ove skupine životinja mogu da budu obična krda ili složenije društvene grupe.
Grupni život
Krdo, jato ili roj predstavlja grupu životinja koja se okuplja iz bezbedonosnih razloga. Svaki član grupe deluje kao pojdinac,ali je fizički najbezbedniji kada se nalazi u sredini gupe, s obzirom na činjenicu da je opasnost od napada najveća na rubu. Pripadnici krda ne prenose jedan drugom aktivno vest o opasnostima. Kada se jedan od njih prepadne nečega i skoči, ostatak krda će isto učiniti. Članovi društvene grupe, s druge strane, rade zajedno na pronalaženju hrane, podizanju mladunčadi i na odbrani. Mnogi sisari, na primer majmuni, psi, delfini i slonovi, formiraju društvene grupe, koje postoje u raznim formama. Na jednoj strani spektra nalaze se visoko uređena društva, kao što su čopori lavova ili družine pavijana, koje često kontroliše jedan dominantni mužjak, dok drugi članovi imaju sopstveni rang u strogoj hijerarhijsoj strukturi. Na drugoj strani su grupe životinja bez vode, kao što su južnoamerički majmuni koji se sastaju i rastaju bez neke stvarne svrhe.
Život u društvenoj grupi ima mnogo prednosti, jer pripadnici grupe, na primer, nalaze više hrane i lakše uočavaju opasnost. Međutim, u mnogim društvima samo je nekolicini pripadnika visokog ranga dozvoljeno da vrše oplodnju ženki. U takvim slučajevima ove grupe se drže na okupu složenim porodičnim vezama, pri čemu braća i sestre pomažu podizanju bratanca i bratanica. Politika takođe ima kohezivnu ulogu, pri čemu članovi društva sklapaju i raskidaju saveze u cilju napredovanja ka vrhu.
Merkati žive u porodičnim grupama koje se nazivaju bande. Njima je potrebno da žive skupa zato što se nalaze u sušnim staništima gde moraju da sarađuju da bi nalazili hranu, podizali mlade i izbegavali predatore.
Literatura
Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007