Goldžijev aparat
Goldžijev aparat se još naziva, Goldžijev kompleks ili zona. Predstavlja membransku organelu sastavljenu od sistema spljoštenih cisterni (sakula), vezikula i vakuola čija je osnovna funkcija kondenzacija i modifikovanje proteina i lipida dospelih iz grER uglavnom dodavanjem ugljenohidratne komponente. Međutim, osim za proces glikozilacije ovaj kompleks ima enzime i za procese sulfatacije, fosforilacije a i delimične proteolize.
Goldžijev aparat je obično lokalizovan u blizini jedra. Međutim u ćelijama sa polarizovanom intracelularnom organizacijom, kao što su prizmatične ćelije crevnog epitela, smešten je u vršnom regionu citoplazme iznad jedra. Njegova veličina varira u zavisnosti od tipa ćelije i stepena ćelijske aktivnosti. On je vrlo dobro razvijen u sekretornim ćelijama kao npr. u ćelijama crevnog i respiratornog epitela koje produkuje mukus (sekret glikoproteinske prirode), kao i u ćelijama pljuvačnih žlezda, ćelijama egzokrinog pankreasa i spermatozoidima.
Goldžijev kompleks najčešće izgrađuju 3-12 paralelnih i međusobno povezanih cisterni koje su nešto spljoštene po sredini, a proširene sa strane. Budući da su sve cisterne ovog kompleksa u izvesnoj meri lučno savijene, može se razlikovati njegova konveksna strana, koja se zove još i formirajuća ili cis strana, i konkavna, koja se naziva još i sazrevajuća ili trans strana. Cisterene sa ove dve strane razlikuju se funkcionalno i biohemijski.
Pomoću elektronske mikroskopije dokazano je da se transportne vezikule koje se odvajaju od grER-a spajaju sa cis cisernama Goldžijevog aparata i predaju im svoj sadržaj gde on biva modifikovan.

Nakon obrade produkt se nakuplja na krajevima cisterni koji se proširuju i zadobijaju izgled vakuola. Vremenom će se ove vakuole odvojiti kao sekretorne vezikule, dijametra 40-80 nm, u kojima je upakovan definitivni produkt određenog tipa cisterni.
Prema sadržaju razlikuju se tri grupe vezikula koje se odvajaju od Goldžijevog kompleksa.
Prve nose proteine i ugljenohidratne komponente koje će se ugraditi u plazmalnu membranu.
Druge predstavljaju primarne lizozome koji nose lizozomalne enzime i oni ostaju u ćeliji.
Treću grupu predstavljaju prave sekretorne vezikule koje nose ćelijske produkte namenjene za ekstracelularnu sekreciju - one svoj sadržaj oslobađaju egzocitozom u ekstracelularni prostor.
Literatura
- Matavulj, Milica: Ćelija i tkiva (skripta), Novi Sad, 2005
- Grozdanovic-Radovanovic, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001


