Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Mejoza

 

 

Mejoza je ćelijska deoba koja se odvija u polnim ćelija. Obrazovanje polnih ćelija (gameta) čoveka naziva se gametogeneza . Razlikujemo

- spermatogenezu (obrazovanje spermatozoida) i
- oogenezu (obrazovanje jajne ćelije)

U procesu mejoze se od diploidnih, matičnih ćelija spermatogonija i oogonija stvaraju polne ćelije, tj. muške i ženske gamete koje sadrže haploidan broj hromozoma (n), odnosno za polovinu manje od somatskih. Značaj mejoze se ogleda u održavanju stalnog broja hromozoma iz generacije u generaciju. U suprotnom bi se broj hromozoma duplirao u svakoj sledećoj generaciji,i na kraju desete generacije broj hromozoma kod čoveka bi iznosio 23552. Haploidan broj hromozoma nastaje u procesu tzv. redukcione deobe (lat. reductio = smanjenje) matičnih polnih ćelija. Ova deoba se odvija kroz dve brze, uzastopne deobe koje su označene kao prva i druga mejotička deoba. U ovoj deobi se jedna diploidna ćelija dva puta deli i nastaju četiri haploidne ćelije. Redukcija broja hromozoma obavlja se u prvoj deobi, označenoj kao mejoza I, kada se majka-ćelija (2n broj hromozoma) podeli na dve ćerke ćelije (n broj hromozoma). U drugoj deobi, mejozi II, se obe ćerke ćelije (sa n brojem hromozoma) podele tako da nastaje ukupno 4 ćelije. Rezultat ove deobe su polne ćelije - gameti koji su genetski različiti. Još jedan značaj mejoze je u održavanju ogromne genetičke raznovrsnosti što omogućuje slučajan raspored majčinih i očevih hromozoma u polnim ćelijama. U ovim hromozomima je prethodno došlo i do crssing-overa što takođe doprinosi raznovrsnosti. U gametima čoveka od 23 hromozoma moguće je 223 kombinacija, što zanači da čovek može da obrazuje 8 000 000 različitih polnih ćelija.





mejoza



Mejoza I



mejoza Prva mejotička deoba se, slično kao i mitoza, sastoji od četiri faze koje su označene kao: profaza I, metafaza I, anafaza I i telofaza I. Ovoj deobi podležu primarne spermatide i primarne spermatogonije koje su diploidne, a nastale su mitotičkom deobom iz spermatogonija. Mejozi I prethodi interfaza u kojoj je, izmedu ostalog, izvršena replikacija DNK. Svaki hromozom ćelije koja ulazi u mejozu I se sastoji od 2 molekula DNK (dve hromatide).


Profaza I

Profaza prve mejotičke deobe je duža nego kod mitoze i podeljena je na pet podfaza:

- leptoten
- zigoten
- pahiten
- diploten
- dijakinezis.

 

 





 

 


   leptoten-U leptotenu počinje kondezovanje hromatina pa se hromozomi uočavaju kao končaste tvorevine koje su vezane krajevima vezane za jedrovu membranu. Hromozom se sastoji od 2 hromatide, ali su one priljubljene jedna uz drugu pa se ne uočavaju. Dakle, u leptotenu se u jedru germinativne ćelije kao i primarne spermatocite i primarne oocite nalazi diploidan broj uskih i dugačkih hromozoma koji će se u sledećoj podfazi, grupisati u bivalente.

 




   zigoten-U zigotenu dolazi do sparivanja homologih hromozoma tj. grupisanja u bivalente, homologe hromozomske parove (jedan poreklom od oca jedan od majke) koji se čvrsto pripajaju, jednom složenom proteinskom strukturom koja je označena kao sinaptonemalni kompleks. Proces formiranja bivalenata je označen kao sinapsis. Budući da je svaki hromozom sastavljen od dve hromatide, bivalenti imaju četiri hromatide, zbog čega se nazivaju i tetrade grc. tetra = četiri).

 



   pahiten-U pahitenu se između homologih hromatida na određenim mestima uspostavljaju veze, hijazme (mostovi), kojima se vezuju homologi genski parovi. Preko hijazmi se vrši razmena odgovarajućih fragmenata hromatida između homologih hromozoma, što se naziva crossing-over, a ima za rezultat stvaranje nove genske konfiguracije, odnosno genetsku rekombinaciju. Posle izvršenog crossing-overa hromozom iz majčine garniture sadrži deo očevog homologog hromozoma i obrnuto.

 




 diploten  -U diplotenu hromozomi se razdvajaju, ali spojevi na hijazmama ostaju.



 





   dijakineza-U dijakinezi hromozomi se maksimalno kondenzuju, a za njih se zakače kinetohorne mikrotubule i počinje njihovo pomeranje ka ekvatorijalnom regionu ćelije. Jedarce nestaje, a jedrova membrana se dezintegriše.



 




Metafaza I

Metafaza I se karakteriše prisustvom homologih hromozomskih parova spojenih hijazmama, koji se, zakačeni za mikrotubule deobnog vretena, grupišu u područja ekvatora gde formiraju figuru označenu kao metafazna (ekvatorijalna) ploča. Ovde se hromozomi nalaze u parovima od kojih svaki vodi poreklo od jednog od roditelja- jedan od oca, a jedan od majke.Za razliku od mitoze, gde su na ekvatoru ćelije bili pojedinačni, u metafazi mejoze I nalaze se parovi homologih hromozoma. Centromere hromozoma su koncima deobnog vretena vezane za polove ćelije i to tako što je jedan hromozom iz para vezan za jedan, a drugi hromozom za drugi pol ćelije.


Anafaza I

Anafaza I počinje razdvajanjem homologih hromozoma, kidanjem spojeva na hijazmama, tako da na svaki ćelijski pol odlazi jedna kompletna, po broju haploidna (n) garnitura hromozoma, ali ona je diploidna (2n) po sadržaju DNK budući da na polove odlaze kompletni hromozomi, a ne hromatide kako je bilo u anafazi mitoze. To znači da u ovoj fazi dolazi do redukcije broja hromozoma. U humanim ćelijama na polovima se nalazi po 23 hromozoma i to iz svakog od 23 para po jedan hromozom.


Telofaza I

Telofaza I počinje i završava se kompletnom citokinezom koja će kod muškog pola rezultovati stvaranjem dve sekundarne spermatocite od početne primarne spermatocite, a kod ženskog pola od primarne ovocite, nakon ove deobe, nastje jedna sekundarna ovocita i jedno polarno telo. I sekundarna spermatocita i sekundarna oocita, iako haploidne po broju hromozoma, su diploidne po količini DNK, koja će se u narednoj, drugoj mejotičkoj deobi redukovati da bi se dobile definitivne haploidne muške i ženske polne ćelije. U ovoj fazi se formira jedrova opna oko hromozoma koji su na polovima i obrazuje se jedarce.


mejoza

 

 

Mejoza II



Nakon telofaze sledi kratka interfaza u kojoj se, međutim, ne odvija sinteza DNK tako da ova faza ne predstavlja pravu interfazu zbog čega se naziva još i interkineza. Nakon nje sledi druga mejotička deoba koja se, takođe sastoji od četiri faze označene kao : profaza II, metafaza II, anafaza II i telofaza II i predstavlja pravu mitotičku deobu.







mejoza


Pri ovoj deobi se sekundarne spermatocite i oocite koje sadrže svaka po 23 hromozoma i koje su diploidne po količini DNK, dele na po dve ćelije od kojih će svaka imati po 23 hromozoma, ali duplo manju količinu DNK, budući da je u anafazi došli do razdvajanja hromozoma na sestrinske hromozome, čime je količina DNK redikovana na polovinu.


Kao rezultat ove deobe kod muškog pola u procesu spermatogeneze od početne, diploidne spermatogonije odnosno primarne spermatocite nastaju 4 ćelije - spermatide koje imaju haploidan broj hromozoma i duplo manju količinu DNK nego ćelija od koje su nastale.
spermatogeneza


Slično je i kod ženskog pola kod kojeg u procesu oogeneze od diploidne oogonije, odnosno primarne oocite nastaje jedna oocita haploidna po broju hromozoma i količini DNK uz istovremeno obrazovanje tri polarna tela, od kojih dva nastaju deobom prvog polarnog tela, a treće deobom sekundarne oocite.

oogeneza



Pogledajte animaciju mejoze

 

učenik

 

 

 

 




Literatura

- Matavulj, Milica: Ćelija i tkiva (skripta), Novi Sad, 2005
- Grozdanovic-Radovanovic, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- www.cellsalive.com