Morski sisari
Pošto su osvojili kopno, neki sisari su se vratili na more. Neki, kao što su foke i morski lavovi, vode pretežno vodeni život, ali većina dolazi na kopno da rađa. Drugi su potpuno raskrstili sa zemaljskim životom. Najprilagođenija grupa morskih sisara, koja obuhvata kitove, pliskavice i delfine, spadaju u red Cetacea.
Monachus monachus
|
Mediteranske medvedice su veoma osetljive na uznemiravanje. Ako se trudna ženka uznemiri, abortiraće, a majke mogu napustiti mlade. Sve veći razvoj obala Sredozemnog i Crnog mora znači da je sve manje skrovitih mesta za ove mirne životinje. One takođe trpe zbog ribolova, jer se hvataju u ribarske mreže. Budući da su sisari, sve foke moraju da udišu vazduh; ako budu uhvaćene u ribarske mreže i ako budu zadržane pod vodom, vrlo brzo se uguše. Ženke rađaju mlade u morskim pećinama. Pećine sa podvodnim ulazima su naročito omiljene. Mladi ostaju s majkama tri godine, učeći kako da love ribu i kako da komuniciraju sa drugim fokama pre nego što potraže sopstvene teritorije. |
Pagophilus groenlandicus
|
Biće potrebno mnogo vremena da broj foka dostigne nekadašnju cifru zato što foke imaju nisku stopu reprodukcije. Donošenjem na svet samo jedne foke godišnje populacija ne može brzo da poraste. Kada love, odrasle foke mogu da rone do 200 m dubine u potrazi za haringom i bakalarom, koji su njihova glavna hrana. |
Monodon monoceros
|
Narvalovo nateklo čelo poznato je kao melon, što je karakteristika koju deli sa delfinima. Melon služi za koncentrisanje ultrasoničnih coktanja koje narvali koriste za plovidbu i pronalaženje hrane. Kao kod preciznog sonarnog sistema narvali slušaju kako se visokofrekventni zvukovi odbijaju od obližnjih predmeta. Toliko je osetljiv ovaj metod orijentacije da narvali mogu da odrede ne samo šta je hrana a šta nije, nego i koliko je velik, koliko dalek potencijalni plen i kojom brzinom se kreće. |
Sousa teuszii
|
Grbavi delfini nastanjuju tropske priobalne vode, opredeljujući se za vodu koja nije dublja od 20m sa plitkim obalama. Oni takođe vole rečne kanale i zamućenu vodu. Tipična veličina njihovih jata jeste između tri i sedam članova, ali su primećene i grupe od 25 grbavih delfina. Kako stare, oni po prirodi postaju sve usamljeniji i na kraju jedva da se uopšte druže sa drugim pripadnicima svoje vrste. Grbavi delfin ima jedinstven način izranjanja iz vode: kljun i često cela glava probiju površinu vode pre nego što se telo zategne u luk, ističući tako grbu i leđnu peraju. Orke (kitovi ubice) su najveća pretnja ovoj vrsti. One lociraju delfine osluškujući eho zvukova koje ispuštaju. Boraveći blizu kopna ovi delfini mogu da poremete te zvukove i da osujete agresore. |
Lagenorhynchus albirostris
|
Kao i većina pripadnika iz roda kitova, belokljuni delfini žive u grupama koje imaju veoma složenu društvenu strukturu. One se obično sastoje od 2 do 20 članova, ali se ponekad dešava da se okupe mnoge grupe koje zajedno prelaze 1000 članova. Delfini su poznati po izvođenju divnih skokova kada izvedu premet u vazduhu i pljusnu natrag među talase.Takođe je primećeno da se igraju pod vodom, a jedna od igara je "juri morske alge". Belokljuni delfini idu u godišnje seobe, krećući se između voda umerenog pojasa i subpolarnih voda, prateći bakalar i haringu kao omiljeni plen. |
Phoca vitulina
|
Teško je izvršiti dobru procenu broja običnih foka zato što one žive u malim grupama na velikom prostoru i zato što su veoma pokretljive. Obične foke imaju krupne, osetljive oči sa specijalnom mrežnjačom koja im omogućava da dobro vide pod vodom. Međutim, ponekad je voda previše tamna da bi foke mogle da love pomoću vida. Tada one pribegavaju čulu dodira. Njihovi dugi brkovi su veoma osetljivi i omogućuju im da osete plen u mraku. |
Literatura
- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007