Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Morski sisari

 

Pošto su osvojili kopno, neki sisari su se vratili na more. Neki, kao što su foke i morski lavovi, vode pretežno vodeni život, ali većina dolazi na kopno da rađa. Drugi su potpuno raskrstili sa zemaljskim životom. Najprilagođenija grupa morskih sisara, koja obuhvata kitove, pliskavice i delfine, spadaju u red Cetacea.




MEDITERANSKA MEDVEDICA

Monachus monachus

mediteranska medvedica


Ovo je najtamnija foka u ovom regionu, potpuno tamnosmeđa izuzev belog belega na trbuhu.
Mediteranska medvedica je ,možda najugroženiji sisar, sa samo oko 500 životinja koje su preostale u malim, razbacanim grupama po Sredozemnom i Crnom moru. Postoji još mala izolovana populacija u blizini atlanske obale Mavritanije, u zapadnoj Africi.

     Mediteranske medvedice su veoma osetljive na uznemiravanje. Ako se trudna ženka uznemiri, abortiraće, a majke mogu napustiti mlade. Sve veći razvoj obala Sredozemnog i Crnog mora znači da je sve manje skrovitih mesta za ove mirne životinje. One takođe trpe zbog ribolova, jer se hvataju u ribarske mreže. Budući da su sisari, sve foke moraju da udišu vazduh; ako budu uhvaćene u ribarske mreže i ako budu zadržane pod vodom, vrlo brzo se uguše.

     Ženke rađaju mlade u morskim pećinama. Pećine sa podvodnim ulazima su naročito omiljene. Mladi ostaju s majkama tri godine, učeći kako da love ribu i kako da komuniciraju sa drugim fokama pre nego što potraže sopstvene teritorije.







GRENLANDSKA FOKA

Pagophilus groenlandicus

grenlandska foka


Raskošno krzno beba grenlandskih foka pruža im toplinu dok rastu na arktičkom ledu. Životni vek im je 16-30 godina.
Grenlandske foke su veoma društvene životinje, koje se skupljaju u ogromnom broju da se porode na santama leda u područjima duž atlanske obale. Međutim, njihova druželjubivost dovela je na kraju do opadanja njihovog broja. Njihove bebe imaju veoma meko, gusto krzno koje je mnogo traženo u nekim delovima sveta. Kada se bebe okupe u velikom broju lovcima je lako da ih nađu i pobiju. Neverovatno intenzivan lov sveo je broj foka sa oko 10 miliona na samo 2 miliona početkom osamdesetih godina XX veka. Međutim, kada je jednom shvaćena njihova nesreća, lov je znatno smanjen i populacija foka se polako oporavlja.

     Biće potrebno mnogo vremena da broj foka dostigne nekadašnju cifru zato što foke imaju nisku stopu reprodukcije. Donošenjem na svet samo jedne foke godišnje populacija ne može brzo da poraste. Kada love, odrasle foke mogu da rone do 200 m dubine u potrazi za haringom i bakalarom, koji su njihova glavna hrana.







NARVAL

Monodon monoceros

narval


Kljova mužjaka narvala je, u stvari, produženi prednji zub koji se razvija u spiralu iz rupe u usnama. Ime narvala na staronorveškom u značenju "kit lešinar" verovatno se odnosi na plavkastosivu boju kože sa belim flekama.
Neki ljudi veruju da je bizarni izgled narvala bio izvor legende o jednorogu. Funkcija mužjakove duge kljove nije jasna, ali ona može da služi kao lovačka naprava ili sredstvo za dolazak do vazduha tako da ove životinje mogu da dišu. Međutim, najomiljenije objašnjenje jeste da mužjaci dele megdan zbog ženki tokom sezone razmnožavanja.

     Narvalovo nateklo čelo poznato je kao melon, što je karakteristika koju deli sa delfinima. Melon služi za koncentrisanje ultrasoničnih coktanja koje narvali koriste za plovidbu i pronalaženje hrane. Kao kod preciznog sonarnog sistema narvali slušaju kako se visokofrekventni zvukovi odbijaju od obližnjih predmeta. Toliko je osetljiv ovaj metod orijentacije da narvali mogu da odrede ne samo šta je hrana a šta nije, nego i koliko je velik, koliko dalek potencijalni plen i kojom brzinom se kreće.







ATLANSKI GRBAVI DELFIN

Sousa teuszii

grbavi delfin


Grbavi delfin je dobio ime po karakterističnom metodu izranjanja iz vode, po pomalo loptastoj leđnoj peraji.
Atlantski grbavi delfini su plašljive životinje i retko se približavaju brodovima, što naučnicima otežava proučavanje ove vrste. Politička nestabilnost u mnogim zapadnoafričkim zemljama duž obala uz koje ovaj delfin živi takođe umnožava probleme proučavanja ovih životinja.

     Grbavi delfini nastanjuju tropske priobalne vode, opredeljujući se za vodu koja nije dublja od 20m sa plitkim obalama. Oni takođe vole rečne kanale i zamućenu vodu. Tipična veličina njihovih jata jeste između tri i sedam članova, ali su primećene i grupe od 25 grbavih delfina. Kako stare, oni po prirodi postaju sve usamljeniji i na kraju jedva da se uopšte druže sa drugim pripadnicima svoje vrste.

     Grbavi delfin ima jedinstven način izranjanja iz vode: kljun i često cela glava probiju površinu vode pre nego što se telo zategne u luk, ističući tako grbu i leđnu peraju. Orke (kitovi ubice) su najveća pretnja ovoj vrsti. One lociraju delfine osluškujući eho zvukova koje ispuštaju. Boraveći blizu kopna ovi delfini mogu da poremete te zvukove i da osujete agresore.







BELOKLJUNI DELFIN

Lagenorhynchus albirostris

belokljuni delfin


Kontrastne boje belokljunog delfina, sa tamnijim gornjim delom i bledim trbuhom, doprinose kamuflaži i odozgo i odozdo.
Delfine je teško proučavati zato što ih ima relativno malo i što su raspoređeni na velikom prostoru. Shodno tome, ne zna se mnogo o navikama ove izuzetne grupe u poređenju sa većinom kopnenih sisara.

      Kao i većina pripadnika iz roda kitova, belokljuni delfini žive u grupama koje imaju veoma složenu društvenu strukturu. One se obično sastoje od 2 do 20 članova, ali se ponekad dešava da se okupe mnoge grupe koje zajedno prelaze 1000 članova.

     Delfini su poznati po izvođenju divnih skokova kada izvedu premet u vazduhu i pljusnu natrag među talase.Takođe je primećeno da se igraju pod vodom, a jedna od igara je "juri morske alge". Belokljuni delfini idu u godišnje seobe, krećući se između voda umerenog pojasa i subpolarnih voda, prateći bakalar i haringu kao omiljeni plen.







OBIČNA FOKA

Phoca vitulina

obična foka


Iz daljine glava foke koja viri iz talasa može sasvim da liči na ljudsku. Foke ponekad izgledaju kao plivači u nevolji. Obična foka je poznata i kao lučka foka.
Jedna od dve vrste foka koje žive u britanskim vodama, obična foka ima lice poput psa. Njena njuška je mnogo zaobljenija od rimskog nosa koji je karakterističan za sivu foku, koja takođe živi u Britaniji.

     Teško je izvršiti dobru procenu broja običnih foka zato što one žive u malim grupama na velikom prostoru i zato što su veoma pokretljive.

     Obične foke imaju krupne, osetljive oči sa specijalnom mrežnjačom koja im omogućava da dobro vide pod vodom. Međutim, ponekad je voda previše tamna da bi foke mogle da love pomoću vida. Tada one pribegavaju čulu dodira. Njihovi dugi brkovi su veoma osetljivi i omogućuju im da osete plen u mraku.














Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007