Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Nervni sistem

 

Svaki put, kad bilo šta uradimo, naš nervni sistem se diskretno uključuje na svaki stupanj radnje. Ovaj sistem je najkompleksnija i najvažnija mreža komunikacije i kontrole. Nervni sistem je od suštinske važnosti za vid, sluh, našu percepciju bola, kontrolu pokreta, regulaciju telesnih funkcija, poput varenja i disanja, kao i za razvijanja mišljenja, jezičko izražavanje, pamćenje i donošenje odluka.


nervni sistem

      Nervni sistem obezbeduje usaglašavanje organizma životinje sa spoljašnjom sredinom kroz stalne i brze reakcije na promene u toj sredini i koordinaciju delovanja organizma kao celine.

      Nervni sistem je u osnovi izgrađen od neurona (nervnih ćelija) koji predstavljaju njegove "radne delove" i glavne funkcije nervnog sistema upravo obavljaju neuroni. Njihova funkcija je slična funkciji žica u složenoj električnoj mreži. Oni mogu pratiti promene u spoljašnjoj sredini (draži, stimulusi) i kao odgovor na njih generisati i prenositi informaciju u vidu brzog talasa depolarizacije ćelijske membrane (nervni impuls) do efektornih ćelija. Dakle, neuroni primaju signale u jednom delu nervnog sistema i prenose ih u drugi deo, gde mogu da se prenesu i dalje na druge neurone ili da proizvedu neku radnju, kao što je kontrakcija mišićnih vlakana. neuron

    

 

 

 Neuroni su osetljive ćelije, mogu lako da se oštete ili unište zbog povrede, infekcije, pritiska, hemikalija ili nedostatka kiseonika. Štaviše kako neuroni ne mogu da se obnavljaju kada su jednom uništeni, takvi poremećaji imaju ozbiljne posledice.

     Nastanak i evolucija neurona su vezani za upotrebu potencijala svih ćelija da kontrolišu koncentracije jona sa dve strane plazma membrane. Verovatno je jedinstvena karakteristika neurona njihov končast oblik, koji omogućava prenošenje signala na relativno velike udaljenosti. Neuroni postoje u raznim oblicima i veličinama, ali svi imaju istu osnovnu strukturu. Kao i sve ćelije, imaju nukleus ili jedro koje se nalazi u sfernoj oblasti neurona, nazvanoj ćelijsko telo. Iz ćelijskog tela izlazi više finih, korenastih vlakana. Ova vlakna se nazivaju dendriti. Iz ćelije, takođe, izlazi jedno dugo vlakno koje se naziva akson. Na drugom kraju račva se u više grančica, a svaka od njih se završava sićušnim kracima.

 

Hemijski prenosioci

 



sinapsa

      Svaki krak je veoma blizu, ali, zapravo ne dodiruje dendrite drugih neurona. Taj prazan prostor naziva se sinapsa i kroz te šupljine poruke se prenose pomoću hemikalija koje se zovu nervne prenosne supstance ili neurotransmiteri. Kada signal stigne do kraka na kraju aksona, može, u nekim okolnostima, da preskoči preko sinapse do dendrita susednog neurona i tako nastavi svoju putanju.

      Celokupan centralni nervi sistem mora da se održava velikom količinom dotoka krvi koja obezbeđuje kiseonik i hranljive materije. Ima takođe dve vrste zaštite. Prva je koštana zaštita: lobanja, koja okružuje mozak i kičma, koja okružuje kičmenu moždinu. Druga vrsta zašite sastoji se od tri membrane vlaknastog tkiva koje nazivaju moždane opne. One prekrivaju ceo mozak i kičmenu moždinu. Moždano - kičmena tečnost teče kroz različite prostore mozga i kičmene moždine i amortizuje šok.

      U filogenetski primitivnom stanju, nervni sistemi su blisko asocirani sa epidermom životinja, i najčešće locirani upravo u njegovoj osnovi. Ova pozicija oslikava njihovo zajedničko embriološko poreklo. Postoji nekoliko osnovnih tipova nervnog sistema kod životinja: difuzan, vrpcast, lestvicast, ganglioneran, cevast.

      Kičmenjaci poseduju cevast nervni sistem koji se sastoji od dva dela:

- centralnog nervnog sistema (CNS)
- perifernog nervnog sistema (PNS).

Periferni nervi sistem se deli na dva glavna dela: spoljašnji sistem koji se naziva somatski nervni sistem i unutrašnji, autonomni nervi sistem.

Somatski sistem ima dvostruku ulogu. Prva je da sakuplja informacije iz organa čula i prenosi ih do centralnog nervnog sistema. Druga je da prenosi signale iz centralnog nervnog sistema do poprečno - prugastih, skeletnih, mišića, kao odgovor na primljenu informaciju i na taj način se inicira pokret.



Svesno i nesvesno



     Delatnost autonomnog nervnog sistema je regulacija rada unutrašnjih organa i žlezda - poput srca, stomaka, bubrega i pankreasa - za razliku od somatskog nervnog sistema koji ima dve glavne komponente - sistem čula i motorike. Informacije o spoljnom svetu dobijaju se preko organa čula kao što su oči, koje sadrže posebne receptorske ćelije. Postoje slične ćelije za bol, dodir i temperaturu kože. Signali ovih receptora se prenose ka centralnom nervom sistemu kroz senzorska nervna vlakna. Šema signala u ovim vlaknima, koja može da se sastoji od miliona impulsa u jednoj sekundi, pruža nam suštinske podatke o spoljnom svetu.

      Baš kao što senzorska vlakna prenose informacije ka centralnom nervnom sistemu, tako i motorilka vlakna prenose signale od centralnog nervnog sistema ka mišićima. autonomni nervni sistem

     I senzorska i motorička vlakna su i sama sastavni deo senzorskih i motoričkih neurona. Svi neuroni imaju ćelijsko telo, kao i više vlakana koja iz njega izlaze. Motorička i senzorska vlakna periferog nervnog sistema su samo najduža vlakna odgovarajućih neurona. Ćelijska tela senzorskih vlakana nalaze se izvan mozga u njegovoj neposrednoj blizini ili u kičmenoj moždini, dok se ćelijska tela motoričkih neurona nalaze unutar mozga ili kičmene moždine.

     Motorička i senzorska vlakna, koja prenose poruke do i od određenog organa ili oblasti, nalaze se grupisana u nervu. Različiti nervi "opskrbljuju" određene oblasti ili organe. Ukupno 43 para nerava izlazi iz centralnog nervnog sistema: 12 parova lobanjskih nerava iz mozga i preostali 31 par sa obe strane kičmene moždine.

      Lobanjski nervi uglavnom snabdevaju organe čula i mišića na glavi, mada jedan veoma važan lobanjski nerv - vagus - opskrbljuje organe za varenje, srce i vazdušne puteve u plućima. Neki kranijalni nervi, poput optičkog nerva, sadrže senzorska vlakna.

      Stoga, periferni nervi sistem služi za prenošenje senzorskih i motoričkih poruka izmedu CNS, s jedne strane, i mišića, žlezda i organa čula, s druge strane. Nema nikavu ulogu u analizi senzorskih signala, kao ni u iniciranju motoričkih signala. Razlog tome je što se obe ove aktivnosti dešavaju u CNS-u.

 

Centralni nervni sistem



      Centralni nervni sistem je deo nervnog sistema koga grade neuroni skoncentrisani u nervnim centrima i smešten je u kičmenom kanalu i lobanjskoj duplji. Pruža se duž uzdužne ose tela i kod kičmenjaka se sastoji od:


- mozga, smešten u lobanjskoj duplji i
- kičmene moždine, smeštena u kičmenom kanalu.
nervni sistem

 

Delovi CNS-a čoveka su:

- kičmena moždina (medulla spinalis)
- produžena moždina
- most
- mali mozak
- srednji mozak
- međumozak
- veliki mozak


 

 

 

 

Mozak




     Mozak predstavlja proširenje prednjeg dela nervne cevi i sastoji se iz: prednjeg (velikog) mozga, međumozga, srednjeg mozga, malog mozga i produžene moždine. Ljudski mozak se često naziva biološkim kompjuterom ili biokompjuterom. "Biološkim", jer predstavlja deo živog organizma, a "kompjuterom" zato što može da sakuplja, koristi i čuva informacije, kao i da deluje u skladu sa njima, poput svakog kompjutera.

     Poređenje ljudskog mozga sa kompjuterom daje neku predstavu koliko je složeno funkcionisanje mozga, no to je samo donele tačno. Pre svega, naš mozak može da barata sa više informacija nego kompjuter i može da koristi podatke na mnogo više načina od kompjutera. Nijedan kompjuter ne može da misli, niti da donosi zaključke, kao ni da poseduje emocije. Iako komjuter može da izvodi nezamislive matematičke operacije, ipak ne može da dizajnira automobile, spejs - šatlove ili nebodere, ne može da piše poeziju ili da režira filmove.

     Ljudski mozak je meko, roze - sivo tkivo, koje po formi i obliku podseća na ogromni orah sa velikim brojem brazda i izboranom površinom. Mozak muškarca u proseku teži 1350 g , a žene 1200 g. Težina mozga predstavlja oko 2% ukupne telesne težine. Mozak je izgrađen od više od 10 000 miliona neurona, od kojih je svaki manji od tačke na kraju ove rečenice. U centralnom delu svakog neurona se nalazi nukleusni centar ili jedro, kontrolni centar ćelije, debela vlakna, akson i mnogo delikatnih vlakana koji se nazivaju dendriti. Aksonima su moždane ćelije povezane sa ostatkom tela, a dendritima sa uspostavlja komunikacija između neurona.

 

Prednji ili veliki mozak (telencephalon)



     U toku evolucije je prednji mozak CNS-a najviše progresivno evoluirao. Njegova primarna funkcija je centar čula mirisa i to on obavlja kod nižih kičmenjaka. Kod viših kičmenjaka je, osim mirisne, dobio ulogu glavnog koordinacionog centra i centra više nervne delatnosti.

     Nervne ćelije se kod viših kičmenjaka nalaze u površinskom sloju sive mase – moždanoj kori, dok nastavci nervnih ćelija grade unutrašnjost mozga – belu masu. Moždana kora je centar celokupne nervne delatnosi i umne aktivnosti.

     Kod većine kičmenjaka površina velikog mozga je glatka; međutim, kod viših sisara, posebno čoveka, ona je uvećana pojavom brazda i nabora. Raspored i izgled brazda je isti kod svih ljudi bez obzira na njihove umne sposobnosti.

     Nervni centri su lokalizovani, odnosno u kori mozga se razlikuju zone sa različitim, tačno određenim funkcijama. Tako se u potiljačnoj oblasti nalazi centar za vid, u slepoočnoj je centar za sluh itd. Pošto se nervna vlakna ukrštaju na svom putu, bilo u mozgu bilo u kičmenoj moždini, to desna polovina mozga kontroliše levu stranu tela i obrnuto. Najveću površinu kore zauzimaju tzv. asocijativne zone. U njima su smešteni neuroni koji ostvaruju vezu između drugih oblasti, objedinjuju sve impulse; to su zone psihičkih funkcija, učenja, logičkog mišljenja.

     Pokriven je ostalim delovima mozga tako da se vidi samo sa donje strane. U njemu leži treća moždana komora. Na njegovom krovu je razvijena epifiza, žlezda sa unutrašnjim lučenjem. Na donjoj strani, podu komore, označenoj kao hipotalamus, javlja se levkasto ispupčenje (infundibulum) koje je u vezi sa hipofizom. Hipotalamus je vrlo značajan refleksni centar koji kontroliše temperaturu tela, rad unutrašnjih organa, krvni pritisak, san, osećaj gladi, žeđi, straha, besa.

     Naročito jako je razvijen kod nižih kičmenjaka. Jednom uzdužnom brazdom podeljen je na dva dela, samo kod sisara postoji i poprečna brazda koja ga deli na četiri režnja. U srednjem mozgu nema komora već se nalazi Silvijusov kanal koji povezuje treću i četvrtu komoru. Duž njegove osnove teku snopovi vlakana koji povezuju prednji mozak sa produženom moždinom i malim mozgom.

 

Mali mozak (cerebellum)



     Kod sisara je podeljen na dve hemisfere i srednji deo. Mali mozak je centar ravnoteže i mišićne koordinacije pa je njegova veličina proporcionalna pokretljivosti životinje. Naročito jako je razvijen kod životinja koje se brzo i okretno kreću (kod riba su to npr. ajkule, kod ptica su to dobri letači, a kod sisara trkači). Kod vodozemaca i gmizavaca je slabo razvijen.

     Siva masa je smeštena u perifernom delu (kori), dok se bela nalazi u unutrašnjosti. Kod sisara dolazi do jakog nabiranja malog mozga pa bela masa zalazi između nabora sive mase, što na poprečnom preseku izgleda kao razgranato drvo. Usled toga se vrlo često naziva drvo života.

 

Produžena moždina (medulla oblongata)




     To je zadnji deo mozga koji se nastavlja na kičmenu moždinu. U njoj se nalazi četvrta komora čiji je krov jako tanak, ali su pod i bokovi zadebljali i u njima se nalaze:
nervna vlakna koja povezuju produženu moždinu sa prednjim delovima mozga; nervni centri za: disanje, rad srca, širenje i skupljanje krvnih sudova, gutanje, povraćanje. Kod čoveka produžena moždina svojim gornjim krajem obrazuje moždani most (pons) i sa nje polaze moždani nervi: IX, X, XI i XII par. Takođe kod čoveka produžena moždina gradi pod četvrte moždane komore.

Moždane komore



     Kanal nervne cevi u nivou mozga obrazuje proširenja – moždane komore, koje su međusobno povezane i nastavljaju se u kanal kičmene moždine.

     U velikom mozgu se nalaze I i II moždana komora (u svakoj hemisferi po jedna), osim kod riba kod kojih veliki mozak nije izdeljen na hemisfere pa je i komora neparna. III moždana komora nalazi se u međumozgu, a IV je smeštena u zadnjem mozgu (zadnji mozak sačinjavaju mali mozak, produžena moždina i kod čoveka i moždani most). III i IV komora povezane su Silvijusovim kanalom (u srednjem mozgu), a III je preko otvora u vezi sa I i II komorom. IV komora se nastavlja na kanal kičmene moždine.

Možete pogledati animaciju o delovima mozga tako što ćete kursor staviti na deo mozga koji Vas interesuje.



 

Prenos poruka



žongliranje

 

 

Mozak prima poruke od čulnih organa - očiju, ušiju, nosa, jezika i kože, kao i od niza receptora u mišićima i senzorima temperature krvi. Oni se ponašaju poput uređaja za unos informacija u komjuter. Ove informacije putuju do specijalnih prijemnika, odnosno senzora, smeštenih u hemisferama mozga.

      Poruke, koje šalju nervi, su poznate kao impulsi. Oni u mnogome podsećaju na električne signale u strujnim kolima u okviru kompjutera. Svaki neuron je slabo naelektrisan, čak i onda kada se ne koristi i to zahvaljujući naelektrisanim hemijskim supstancama u ćeliji i oko nje. Svi impulsi su identični. Svaki deo mozga tumači poruke na osnovu toga koliko ih primi u određenom trenutku. Mozak određuje koje su poruke od veće važnosti za telo.

     Nervni impulsi putuju mozgom brzinom do 400 km/h, a 200 ovakvih impulsa može proći neuronom svake sekunde. Za razliku od kompjutera kojeg možemo isključiti, mozak je uvek aktivan. Čak i kada spavamo svake sekunde do mozga i iz njega putuje 50 miliona nervnih poruka.

 

 

 

Hemijska veza



     Kao i u slučaju hemijskih supstanci u vezi sa nervnim impulsima, mozak upravlja i specifičnim hemijskim "kuririma" koji prenose poruke, poznatim kao hormoni. U telu postoji više od 30 različitih hormona koje proizvode endokrine žlezde, kao što su pankreas, štitna žlezda, jajnici i testisi. U svrhu dostave poruka ove žlezde oslobađaju hormone u krvotok, ali i vrše kontrolu aktivnosti onih organa kojima su te poruke upućene.

     Dok se nervni impulsi kreću i deluju brzo, hormoni dovode do sporih i dugoročnih promena kao što su rast, razvoj organa za razmnožavanje, čuvanje i iskorištavanje energije koja se dobija iz hrane. Sve endokrine žlezde su pod uticajem hipofize. Ova žlezda veličine graška, koja se nalazi na korenu mozga, funkcioniše poput sistemskog softvera ili glavnog programa kompjutera. Ona usmerava druge žlezde tako što oslobađa hormone koji pokreću ili zaustavljaju njihovo delovanje ili pak pojačavaju ili smanjuju njihovu aktivnost. Hipofizu kontroliše hipotalamus koji se nalazi na mozgu. On deluje 24 h dnevno, nadzirući i regulišući sve što ulazi u organizam. To je i izvor osećaja gladi, žeđi, sna, emocija. Hipotalamus i hipofiza su samo dva organa za prikazivanje podataka čija funkcija se može uporediti sa funkcijom monitora ili štampača na kompjuteru. Ostali glavni aparati, koje mozak koristi za prikazivanje poruka, su mišići. Pod uticajem "motornih" zona u mozgu mišići čine da se telo pokreće.

Kičmena moždina (medulla spinalis)



     Zadnji deo nervne cevi, kičmena moždina, predstavlja cilindrični stub nervnog tkiva, dugačak oko 40 cm, prostire se celom dužinom tela od mozga do sedalnog dela. Idući ka zadnjem kraju tela ona se sužava, ima centralni kanal u sredini. Sa obe stane kičmene moždine polaze nervi koji su segmentalno raspoređeni – ima ih onoliko koliko i kičmenih pršljenova.

     Raspored sive i bele mase je obrnut u odnosu na veliki mozak – bela masa je spolja, a siva se nalazi unutra. Siva masa na poprečnom preseku daje oblik slova H, naime, ona obrazuje jedan par leđnih i jedan par trbušnih rogova. Sa leđnih rogova polaze senzitivna, a sa trbušnih motorna nervna vlakna pa se po izlasku iz kičmene moždine sjedinjuju u zajednički nerv. Belu masu čine uzlazna i silazna nervna vlakna kojima se provode nadražaji ka mozgu kao i impulsi od mozga ka raznim organima. Kičmena moždina je prema tome sprovodnik nadražaja u pravcu mozga (uzlazna nervna vlakna) kao i impulsa koji se šalju od mozga (silazna vlakna). Osim toga, ona je centar za mnoge proste reflekse, odnosno, kičmena moždina vrši kontrolu prostih refleksnh radnji. To se postiže neuronima čija vlakna se prostiru na kratkim razdaljinama uz i niz kičmenu moždinu, kao i pomoću interneurona koji prenose poruke direktno izmedu senzorskih i motoričkih neurona.

     Ako, na primer, slučajno stavimo ruku na vrelu ringlu, receptori bola u koži šalju poruke putem senzorskih vlakana do kičmene moždine.Neke od ovih poruka se odmah prenose neuronima do motoričkih neurona koji kontrolišu pokrete mišića ruke i šake, te brzim, "automatskim" pokretom povlačimo ruku. Druge poruke idu uz kičmenu moždinu i prenose se pomoću neurona do motoričkih neurona koji kontrolišu pokrete vrata. Na ovaj način, glava se odmah okreće u pravcu izvora bola. Naredne poruke se šalju do mozga i izazivaju svesni osećaj vreline i bola.


Moždanice i likvor




CNS je obavijen vezivnim opnama (moždanicama) kojih kod sisara ima tri:

1. tvrda – spoljašnja, ka lobanji;
2. paučinasta – srednja, nežna, rastresita i bogata limfom;
3. meka – unutrašnja, naleže na mozak i sadrži krvne sudove koji prodiru u unutrašnjost mozga.

     Prostor između moždanica je ispunjen likvorom (cerebrospinalna tečnost) tako da ceo CNS pliva u tečnosti i na taj način se štiti od udara o tvrdu površinu lobanje i kičmenih pršljenova.

Krvni sudovi mozga kod čoveka



Delovi mozga dobijaju arterijsku krv preko arterijskog šestougaonika (circulus arteriosus cerebri). Na bazi mozga njega grade:
- prednja moždana arterija (a. cerebri anterior)
- srednja moždana arterija (a. cerebri media)
- grane a. basilaris koja nastaje spajanjem leve i desne kičmene arterije (a. vertebralis).

     Prednja i srednja moždana arterija su završne grane unutrašnje karotidne arterije. Spoljašnja karotidna arterija daje završnu granu koja ishranjuje moždanice i naziva se srednja moždanična arterija (a. meningea media).

     Sva krv mozga se iz lobanjske duplje prikuplja venskim sinusima. Zidove ovih sinusa gradi tvrda moždanica pa su čvrsti i nerastegljivi, neelastični. Van lobanje se sinusi produžavaju u unutrašnju jugularnu venu (v. jugularis interna) koja se uliva u venski ugao.

Evolucija nervnog sistema



     Najprostiji tip nervnog sistema, mrežast (difuzan) javlja se prvi put kod žarnjaka i rebronoša. Sunđeri, najprimitivnije višećelijske životinje, nemaju diferenciran nervni sistem već kod njih sposobnost nadraživanja i kontraktilnosti imaju samo epitelijalne ćelije koje se nalaze oko pora.

 

učenik

 

 

 

 




Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995
- www.bionet-skola.com