Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn


 

Olimpijske igre u životinjskom svetu

 

zivotinjske olimpijske igre

 

Olimpijske igre su završene. Pa da sumiramo rezultate i da proverimo ko je najbolji i da li su medalje otišle u prave ruke. Ima li boljih od najboljih? Može li se medalja osvojiti bez napornih treninga?

Na Olimpijskim igrama svi takmičari imaju isti cilj, a to je osvajanje medalje. Put do medlje nije uopšte lak i potrebno je mnogo vežbanja, upornosti i vere u sebe da bi se prevazišla konkurencija. Možemo reći da čitav svet funkcioniše na istom principu,"pobediti konkurenciju" i osigurati sebi opstanak. Na Olimpijskim igrama se vrednuju snaga, izdržljivost i energičnost a takva dostignuća su u životinjskom svetu prisutna svakodnevno, mada daleko od očiju javnosti. Svi ti rekordi u životinjskom svetu imaju samo jedan cilj, opstanak i produžetak vrste. Pa da se osvrnemo na neke životinjske rekorde koji stvarno zvuče neverovatno i koji nam pokazuju da su životinje izuzetni sportisti. Njihove atletske sposobnosti i veštine daleko su veće od ljudskih. Mada možemo reći da je i u životinjskom svetu konkurencija velika.

 

 

Disciplina: Trka na 100 metara

 

Takmičari: običan evropski zec (Leporidae europaeus), gepard (Acinonyx jubatus)

Jusein Bolt sprinter s Jamajke, trenutno drži svetski rekord na 100 metara, koji iznosi 9.58 sekundi, i na 200 metara 19.19 sekundi. Ako to preračunamo prema formuli za brzinu doći ćemo do rezultata da je njegova prosečna brzina 10,44 m/s. Kada njegovu brzinu pretvorimo u km/h dobili bi da se kreće prosečnom brzinom 37.6km/h, što je nešto malo više od ograničenja za brzinu kretanja motornih vozila u blizini škole. Međutim ako bi u borbi za medalju učestvovao i evropski zec, čovek bi za njim zaostao 4 sekunde.

Ovaj Juseinov konkurent može da dostigne brzinu od 77 km/h. Gotovo je neuhvatljiv kada oseti opasnost. Tajne ovog divljeg trkča, načuljenih ušiju i bistrog pogleda, se krije u građi zadnjih nogu koje funkcionišu kao opruge a ne smemo zaboraviti ni veoma snažne mišiće nogu. Svi skupa rade kao sistem dugih poluga povezanih tetivama koje savršeno dobro iskorišćavaju energiju. U punoj brzini Jusin napravi iskorak 2.7 - 2.9m a naš zeka može da skoči 3m iako mu je dužina tela oko pola metra. Ni skok u vis mu ne ide loše. U toj disciplini bi skakao 5.5 metara. Iako je običan evropski zec najbrži kopneni sisar u Engleskoj i spada među 6 najbržih životinja na svetu za njega bi trka na 1000m mogla biti po život opasna. Odgovor je upravo u anatomiji njegovog tela, tj. karličnih kostiju koje omogućavaju snažne skokove i brzu promenu pravcu kretanja, tako da bi zeka sigurno brzo bio diskvalifikovan iz trke zbog prelaska u susednu stazu.

Sigruna sam da znate da je najbrža životinja na svetu – gepard (Acinonyx jubatus) ! Ovaj pegavi sprinter iz porodice mačaka prilikom lova može da trči brzinom od oko 115 km/h što je oko 32 m/s.  To je oko tri puta brže od najbržeg čoveka - Juseina Bolta !!!! Gepard ima izuzetno elastično kičmu koja se pri svakom pokretu savija i ispravlja, delujući kao opruga koja potiskuje telo napred. Ima dobro razvijene mišiće, lagan skelet , duge noge (najduže u svetu mačaka) i kandže koje se ne mogu uvući. Međutim ni on ne može baš dugo da izdrži u trci za plen takvom brzinom. No, na sreću samo 60 sekundi mu je potrebno da savlada plan.

evropski zec gepard
Evropski zec Gepard

 

 

Disciplina: Plivanje

 

Takmičari: lepezasta sabljarka (Istiophorus platypterus), tuna (Thunnus thynnus)

Lepezasta sabljarka je rekorder u vodi kao što je gepard na kopnu. Sa svojim ogromnim leđnim perajem, sličnim lepezi i dugim, izduženim i šiljatim telom predstavlja jednu od najharizmatičnijih riba. Osim gracioznosti ona poseduje i dobru veštinu plivanja. Prilikom lova plena ona pliva brzinom koja je za malo manja od one kojom gepard trči - oko 110km/h. Na njenom meniju su tuna i skuša. Gornjom vilicom, koja je zašiljena u kljun, naglo i brzo prodire u jato u tako ubija plen. Najbrže sabljarke žive u vodama Indijskog okeana. Čak i višestruki olimpijski pobednik Michael Phelps koji pliva brzinom od 8 km/h bi se postideo pred ovom rekorderkom.

Tuna je takođe izvrstan plivač koji živi u jatu. Izuzetno snažno vretenasto telo sa naglašenim repnim perajem omogućava joj dugotrajno i brzo plivanje koje može dostići i 100km/h. Hrani oslićem, lignjama, haringama, skušama i rakovima koji plivaju znatno sporije od nje, pa joj to daje veliku prednost u lovu.

lepezasta sabljarka tuna
Lepezasta sabljarka Tuna

 

Disciplina: Sinhronizovano plivanje

 

Takmičar: obična sipa (Sepia officinalis)

Sinhronizovano plivanje je sport koji obuhvata elemente plivanja, gimnastike i plesa. Uglavnom se smatra ženskim sportom iako je nastup dozvoljen i muškarcima. Sasvim sam sigurna da ste se divili pokretima plivačica sinhronizovanog plivanja koje me, moram priznati, uvek ostave bez daha. Veoma je zahtevna sportska disciplina jer od takmičarki traži snagu, dobru tehniku plivanja, osećaj za ritam i prostor kao i sposobnost dužeg zadržavanja daha jer se deo korografije izvodi sa glavom ispod vode. Ali, ukoliko ljude uporedimo sa sipama onda smo mi za njih baš amateri. Sipa je morska životinja iz klase glavonožaca . Ovaj najinteligentniji beskičmenjak ima sposobnost promene boje tela pa je poznat i kao "morski kameleon" pravi je baletski virtuoz na mlazni pogon. Pare su u proleće kada voda postane toplija i kada počinje elegantno nadmetanje mužjaka. Mužjaci izvode posebnu koreografiju pokušavajući da privuku pažnju ženke. Nakon te borbe pobednik pliva uz ženku i budno prati svaki njen pokret. Plivaju čas na leđima, čas na stomaku pri čemu mužjak nežno dodiruje svih osam njenih krakova i dva pipka. Način kretanja sipe određen je količinom usisane i izbačene vode tako da taj mlazni pogon daje posebnu draž..

Ujednčenost pokreta, tj. sinhronizaciju, parovi postižu zahvaljujući velikim nervnim vlaknima koja brzinom svetlosti prenose naredbu mišićima i pegama na koži te se vizuelni kontakt između partnera ostvaruje na taj način. Svemu tome doprinose i dva složena oka prilagođena za vrhunski trodimenzionalni vid . Vjeruje se da vide slično nama, a do toga su došle drugim evolucijskim putem.

Za vreme parenja glavama su okrenute jedna drugoj te mužjak svojim krakovima obavije glavu ženke kao da je ljubi.

sipa sipe
Sipa Sipe u ljubavnom zagrljaju

 

 

Disciplina: Dizanje tegova

 

Takmičar: crveni šumski mrav (Formica rufa rufa)

Tipičan je stanovnik šuma koji živi u mravinjaku u kojem vlada red, čistoća i podela rada. Veliki su čistači šuma jer se hrane gusenicama i insektima. Često se mogu videti mravi radnici kako se vraćaju u svoje mravinjake noseći na leđima plen koji je je mnogo teži i veći od njih samih. Različite vrste mrava mogu da ponesi predmete teže 10 do 50 puta od njih.

Vrhunski dizači tegova mogu da podignu teret 1.8 puta veći od sopstvene težine. Jedan od najtrofejnijih dizača kazahstanski dizač tegova Ilja Iljin osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu i pri tome oborio dva svetska rekorda 428 kilograma u biatlonu i 233 kg u izbačaju. Ako bi poredili ljude i mrave to bi značilo da čovek može da podigne teret od 4 tone. Ukoliko inženjeri odluče da naprave robota dizača tegova, sigurno će im kao primer poslužiti skelet mrava koji je građen od hitina koji im omogućava istovremeno i čvrtsinu i elastičnost. Karoserije trkačkih automobila imaju slične karakteristike, lagane su a izuzetno otporne.

crveni sumski mrav
Šumski mrav

 

 

Disciplina: Džudo

 

Takmičar: jelenak (Lucanus cervus)

Džudo je borilačka veština koja dolazi iz Japana i na japanskom znači "nežni put". Da bi uzeli zlatnu medalju u džudou takmičari moraju da budu izuzetno borbeni, da poznaju tehnihu pokreta i da imaju dobru ravnotežu. Osnivač džudoa je Džigoro Kano (1860 - 1938) i najistaknutiji majstori džudoa upravo su iz Zemlje izlazećeg sunca. Međutim mit o nepobedivosti Japanaca u džudou ukinuo je Holanđanin davne 1961.god.pobedivši na trećem svetskom prvenstvu u Parizu što je dalo dodatni motiv Evropljanima. Ove godine Rusiji je pripalo 5 medalja osvojenih u ovom olimpijskom sportu.

Međutim, i od njih ima boljih. Sve osobine jednog džudiste mogu se uočiti kod mužjaka jelenka kada se bori za naklonost svoje ženke u vreme parenja. Oni rogovi na vrhu glave, koji su totalnoj ne srazmeri s telom, ne služe za ishranu nego za odbranu od neprijatelja i borbu sa drugim mužjakom koja prethodi parenju. Tada mužjaci izvode svoje famozne borbe tako što se za zemlju pričvrste dugim nogama sa oštrim kandžama i po svaku cenu se trude da protivnika obore na leđa i ne dozvole mu da se izvuče iz tog položaja. Kao pravi džudisti. U ovoj borbi poštede nema. Poraženi će biti eliminisan iz konkurencije. Jelenak je pravi sportista među insektima, rogovima bez problem podiže 30 puta veću težinu od svoje. Postoji još jedna razlika između jelenka i džudiste. Jelenak se uvek bori praznog stomaka dok je džudisti hrana neophodna.

Međutim i ovde postoji jedan problem. Na visokim letnjim temperaturama jelenak brzo gubi telesnu masu pa bi treneri morali izabrati mužjake koji su zrelost stekli u proleće i morali bi da im obezbede smeštaj u rashlađenim kampovima kako ne bi izgubili na težini.

 

jelenak jelenak jelenak
Borba dva mužjaka

 

Disciplina: Skok motkom

 

Takmičar: zemna buva (Orchesella villosa)

 

Skok motkom je atletska disciplina u kojoj se koristi savitljiva motka kako bi se savladala određena visina. Svetski rekorder u konkurenciji muškaraca je Sergej Bubka koji je postavio svetski rekord preskočivši 6.14m . Svetski rekorder među ženama je Jelena Isinbajeva koja je preskočila 5.06m . No, pre otprilike 500 miliona godina majka priroda je stvorila izuzetnog skakača s motkom, zemnu buvu, podvrsta Collembola. Svako ko je jednom video buvu sledeći put će je s lakoćom prepoznati. To su mali insekti koji imaju izuzetnu mogućnost skoka koji će upotrebiti pre nego što stignete da je uhvatite. Pripada grupi zglavkara, ima 6 nogu.Telo joj je spljošteno i gledano golim okom izgleda glatko ali nije tako, prekriveno je sitnim dlakama zakrivljenim unazad. Sve te karakteristike olakšavaju joj provlačenje kroz krzno domaćina. Ako domaćin češanjem pokuša da ih izbaci dlake se ponašaju kao čičak, pa to onda ne ide tako lako. Može im pomoći samo gust češalj.

Tajna njenog skočnosti leži u posebnom udu, zvanom jadac. To je opruga koja se nalazi ispod repa i pričvršćena je za stomak i buvi omogućuje eksplozivan odraz koji je izbacuje u vazduh. Ljudi, skakači motkom moraju da trče kako bi postigli određenu brzinu, da koriste lagane motke od staklenih vlakana i mogu da iskoriste samo deo te energije kako bi prkosili Zemljinoj teži. I za to imaju tri pokušaja. Za razliku od njih buva skače iz stanja mirovanja. Priprema i let traju 18 milisekundi a visina iznosi 75mm, što je skoro 25 puta više od njene veličine. Za stil skokanja ne bi dobila visoku ocenu jer pri doskoku uglavnom padne na glavu ili neki drugi deo tela.

buva
Buva

 

 

Disciplina: Skok udalj

 

Takmičar: crvena veverica (Sciurus vulgaris), crveni kengur (Macropus rufus), raketa žaba (Silverstoneia flotator)

Skok udalj je atletska disciplina u kojoj sportista/ sportistkinja pokušava da što više skoči u dalj, praveći pre toga zalet. Svetski rekoredri su: u muškoj konkurenciji Majkl Pauel (8.95m) dok je u ženskoj konkurenciji izdvojila Galina Čistjakova skočivši 7.52m.

Međutim skok udalj može da bude veoma uzbudljiv kada se izvodi 15-20m iznad tla. Te skokove svakodnevno izvode veverice. To je je za njih najjednostavniji a ujedno i najsigurniji način kretanja kroz šimu koji im omogućava da izbegnu bliske susrete sa predatorima. Pravi majstor u toj disciplini je crvena ili obićna evropska veverica. Ovi nebeski letači su neprevaziđeni u kretanju po vrhovima drveća. Odrasla crvena veverica je dugačka 18-24 cm a u punoj snazi može da skoči 4 metra udalj.Ovu veštinu omogućavaju im snažne zadnje noge, vitko telo, oštre kandže i naravno dobra ravnoteža. u održavanju pravca i prizemljavanju pomaže joj njen glavni atribut,čupavi rep koji je dugačak 15-20cm. Američke sive veverice su duplo veće od evropskih pa samim tim i manje mogu da skoče.

Izuzetnim rezultatom se mogu pohvaliti i crveni kengur koji skače 12,8 metara udalj i raketa žaba koja skače 4m od tla što je 100 puta duže od njene dužine.

crvena vevrica crvena vevrica crvena vevrica
Crvena veverica Raketa zaba Crveni kengur

 

Disciplina: Gađanje iz vazdušnog pištolja

 

Takmičar: buba bombarder (Brachinus sp.)

Streljaštvo je sport u kojem se organizuje gađanje nepokretne, pokretne i leteće mete iz različitih vrsta oružja. Mnoge životinje bi mogle da se prijave za takmičenje u ovoj disciplini ali samo jedna bi mogla da ponese i sopstveni pištolj. To je buba bombarder. Insekt ima rezervoar na zadnjem kraju tela, ispod repa, u kojem su deponovone dve vrste hemikalija, vodonik-peroksid i hidrohinon . Rezervoar je povezan sa reakcionom komorom preko ventila čije otvaranje i zatvaranje kontroliše mišić. U reakcijskoj komori se vodonik-peroksid razlaže na kiseonik i vodu. Hidrohinon oksiduje u p-hinone. Kao posledica ovih reakcija oslobađa se kiseonik i velika količina toplote da se mešavina dovede do tačke ključanja. Usled toga oko jedna petina smese pretvori se u gas neprijatnog mirisa. Pritisak koji nastane tom prilikom, dovodi do izbacivanja gasa kroz otvore na zadnjem delu tela, prema odabranoj meti, obično nekoj grabljivici. Ova eksplozija je propraćena veoma glasnim pucnjem. Pre nego što upotrebi ovo svoje oružje bombarder prvo malo zavrti zadnjicom levo-desno. Ukoliko neprijatelju crvena boja bombardera nije dovoljno upozorenje dočekaće ga neprijatan ukus i miris ove tečnosti koja će ga verovatno i opeći. Bombarder ovu tečnost može izbaciti i do 50 puta.

buba bombarder
Buba bombarder - Brachinus sp

 

 

 



Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- www.politikin-zabavnik.rs
- www.en.wikipedia.org