Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Posteljični sisari




klasifikacija Sisari (Mammalia) su najpoznatiji i evolutivno najmlađi kičmenjaci. Razlog za to je ne samo što su ljudska bića sisari, nego što većina domaćih životinja i kućnih ljubimaca pripada ovoj kategoriji. Posteljični sisari su takođe rasprostranjeniji od drugih vrsta životinja, budući da žive u svim delovima sveta.



polarni_medved

      Sisari se svrstavaju skupa zato što dele veći broj karakteristika. Međutim, ove zajedničke karakteristike ne mogu ni slućajno da opišu veliku raznolikost unutar klase sisara. Na primer, najveća životinja koja je ikad postojala na Zemlji - plavi kit - je sisar, pa ovo čudovište morskih dubina deli nekoliko bitnih crta čak sa najmanjim sisarima, - kao što su najmanje rovčice. U druge sisare spadaju slonovi i krtice, majmuni i nilski konji, slepi miševi i kamile. Ovoj velikoj raznolikosti doprinosi činjenica da sisari žive na mnogo više mesta na Zemlji od bilo koje druge grupe životinja, od zaleđenih oblasti Arktika do vlažnih krošnji amazonskih kišnih šuma, pa čak i ispod peskovitog tla afričkih pustinja.



delfini


Telo sisara



Najočitija karakteristika sisara je dlaka. Svi sisari imaju dlaku u nekom trenutku svog života, koja se sastoji od keratina i u većini slučajeva dlaka formira gusti krzneni prekrivač, iako su mnogi sisari relativno goli,naročito ljudi. Dlaka ima više uloga:
- termoizolacija
- senzorne funkcije (npr. brkovi mačaka)
- kamuflaža
- zaštita od predatora

koza




Za razliku od gmizavaca i vodozemaca, svi sisari su toplokrvne životinje, što znači da mogu da održavaju temperaturu tela na stalnom nivou. mlečna žlezda
Iako ovo zahteva mnogo energije, znači da sisari nisu potpuno zavisni od temperature okoline. Na mestima na kojima bi se drugi kičmenjaci smrzli, sisari mogu da prežive tražeći hranu i održavajući toplinu. Mnogi sisari, uključujući ljude, mogu takode da hlade telo koristeći znoj (imaju znojne i lojne žlezde) . Tečnost koja se izlučuje preko kože efikasno hladi telo, ali to ne znači da ove životinje treba da piju više vode od ostalih grupa. Uzgred, naziv sisar potiče od sisnih žlezda. Ove žležde su sredstvo preko kojeg sve ženke sisara obezbeduju mleko (ili tečnu hranu) za mlade u razvoju. Mladi sisaju mleko preko bradavica tokom prvih nekoliko nedelja ili meseci života. Mleko, kojim se hrane mladunci, je bogato mastima i proteinima. Mlečne žlezde se obično javljaju na trbušnoj strani kod ženke raspoređene u redovima kada ih ima više od dve. Ljudi i majmuni imaju dve mlečne žlezde (jedna desno, jedna levo), dok ostale životinje mogu imati desetak ili više.

Ostale osobine karakteristicne samo za sisare (Mammalia) su:

-Sisari imaju veoma razvijene hemisfere velikog mozga i kompleksno ponašanje. Čula sisara su dobro razvijena. Od svih kičmenjaka, sisari imaju najbolje razvijeno čulo ukusa.


-Heterodontizam - visoka diferenciranost zuba (sekutići - incisivi, očnjaci - canini, prekutnjaci - praemolares i kutnjaci -molares) koja omogućava "podelu rada", najrazličitije načine ishrane, kao i intenzivnije korišcenje hrane. Zahvaljujući tome oni su se prilagodili na različite uslove života i evoluirali su u raznim
pravcima; Zubi se sastoje iz krunice i korena.

dijafragma

-Dijafragma razdvaja grudnu i trbušnu duplju i učestvuje u disanju.


-Srce se sastoji iz dve komore i dve pretkomore i imaju levi aortin luk.


-Eritrociti su bez jedra, sa izuzetkom familije Camelidae kod kojih postoje eritrociti sa jedrom.

 

-Dobro su razvijena čula.

 

-Henlejeva petlja u bubregu;

 

građa uha -Tri slušne koščice u unutrašnjem uhu: čekic (maleus), nakovanj (incus) i uzengija (stapes), za razliku od amfiba, reptila i ptica gde postoji samo jedna; Razmnožavanje
Sisari se razmnožavaju na nekoliko načina. Trematodi, kao što je kljunar, legu jaja, ali svi drugi sisari rađaju mlade. Torbari, relativno mala grupa životinja u koju spadaju kenguri, rađaju veoma nerazvijene mlade koji zatim nastavljaju da rastu u torbi na majčinoj koži. Većina sisara, zvanih posteljični sisari, ne rađa mlade dok se potpuno ne formiraju i ne budu nalik odraslima. Oplođenje je unutrašnje – embrioni se razvijaju u materici. Mlado u razvoju, ili zametak, raste u materici gde dobija hranu od majke preko posteljice. Ovaj veliki organ omogućuje mladunčetu da ostane u majčinoj utrobi mnogo duže nego što je slučaj sa drugim životinjama. On predstavlja vezu između majčinog krvotoka i krvotoka mladunčeta, pri čemu kiseonik prelazi sa roditelja na potomka. Posteljica je povezana sa zametkom preko pupčane vrpce koja otpadne ubrzo posle rođenja.




slepi mis Rasprostranjenost



Sisari su razvili nekoliko prilagođenosti koje su im pomogle da postanu dominantna grupa životinja:
- zubi su specijalizovani za rezanje, sečenje; debeli zaštitni sloj gleđi sprečava oštećenja
- sposobni su da se brzo kreću - veličina mozga po kilogramu telesne mase je veća nego kod većine drugih životinja
- imaju savršeniju termoregulaciju od ptica
- dlaka omogućava termoizolaciju
- mlečne žlijezde proizvode mleko za ishranu mladunaca
Sisari žive u većem broju staništa od bilo koje druge grupe životinja. Iako svi sisari udišu vazduh plućima, to nije sprečilo mnoge od njih da se nastane u vodi. Na mnogo načina hidrodinamična tela kitova i delfina, na primer, liče telima ajkule i drugih velikih riba. Međutim, oni su uveliko sisari, udišu vazduh preko velike nozdrve ili rupe na vrhu glave, ali su dlake na telu svedene na samo nekoliko čekinja. Na drugoj strani spektra neki sisari mogu čak da lete. Slepi miševi koji sunu kroz tamu letnje večeri mogu izgledati kao male ptice, ali su i oni sisari sa krznatim telom i krilima sačinjenim od rastegnute kože umesto perja. Iako većina drugih sisara ima konvencionalniji telesni plan, sa četiri noge i repom, i oni su se razvili evolucijom da bi mogli da opstanu u zadivljujućem broju staništa. Postigli su to ne samo prilagođavanjem svom telu, nego i promenom ponašanja. Opšte uzev, sisari imaju veći mozak od gmizavaca, što im omogućuje da bolje shvate okruženje u kojem žive. Mnogi sisari, kao što su majmuni i psi, opstaju tako što žive u složenim grupama u kojima pojedinci međusobno sarađuju prilikom lova, štiteći grupu od opasnosti i čak pronalazeći partnere.




slonica Podela sisara

1. sisari sa kloakom – imaju kljun, polažu jaja, mladi se hrane mlekom; žive samo u Australiji;
- predstavnici: mravinji jež (ehidna) i kljunar;
2. torbari – žive u Australiji i manji broj u Južnoj Americi; imaju kožni nabor – torbu u kojoj su mlečne žlezde; mladunci se rađaju nerazvijeni i smeštaju u torbu;
- predstavnici : kengur, koala, torbarska krtica i dr.
3. placentalni sisari – embrion se razvija u placenti; mladunci se rađaju gotovo potpuno razvijeni;
- veoma su raznovrsni

      bubojedi (krtica, jež),

      glodari (veverica, miš, pacov, dabar),

      zveri (mačke, psi),

      papkari (svinja, koza, goveče),

      kopitari (konji, zebre),

      kitovi (najveća životinja – plavi kit),

      primati (majmun, čovek).

distribucija sisara

 

učenik

 

 

 

 




Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995
- www.bionet-skola.com