Psi
Postoji nekoliko pripadnika porodice divljeg psa, Canidae, uključujući afričkog lovačkog psa, etiopskog vuka, lisice i šakale. Duge noge i njuške omogućuju ovim sisarima da jure i love plen. Većina njih ima kosmat rep i šape sa po četiri prsta pozadi i po pet napred. Mali kanidi su usamljeni lovci, kanidi srednje veličine love sami ili u malim porodičnim grupama, a veliki kanidi love u velikim grupama.
Lycaon pictus
|
Ovi psi su pravi nomadski mesojedi. Sve vreme se nalaze u pokretu da bi obeležili teritorije koje im pripadaju i da bi izbegli sukob s lavovima. Kretanje se svodi na manju meru kada u jazbini ima štenadi. Za razliku od većine kanida koji zavijaju da bi pokazali svoje prisustvo, divlji psi koriste miris koji traje mesecima. Kada u čoporu ima oko 20 odraslih, stariji potomci odlaze da formiraju podgrupe i da love samostalno. Ovi psi su sposobni da pojedninačno ubiju veliki plen kao što je impala, iako se najveći deo lova odvija čoporativno. Mladunci obično odlaze sa dve ili tri godine, ali ponekad ostaju duže da pomognu podizanje mladih od sebe. Čopori ne ostaju skupa duže od šest godina, a najčešće ostaju samo dve, kada uginu osnivači čopora. Preostali psi se razdvajaju u istopolne grupe da pronađu nove grupe suprotnog pola i da nanovo počnu život u čoporu. |
Canis simensis
|
Canis mesomelas
|
Šakali komuniciraju zavijanjem posle kojeg sledi nekoliko kratkih kevtanja. Ovako se glasaju češće tokom zime kada počinju da se pare. U Južnoj Africi, gde su šakali crnih leđa jedina vrsta šakala, zavijanje je često. Šakali crnih leđa imaju veoma raznovrsnu ishranu, jer jedu sve od mladih antilopa, glodara i zečeva do ptica, gmizavaca, lešine, beskičmenjaka, divljih bobica i voća. |
Vulpes vulpes
|
Par lisica deli zajedničku teritoriju, često sa mladima iz prethodne sezone razmnožavanja. Parenje se odvija od decembra do februara i posle nekoliko meseci ženke kote između 3 i 12 mladunčadi. Da li će se lisice razmnožavati i koliko će mladunčadi doneti na svet zavisi od toga koliko hrane ima na raspolaganju. Tokom sezone parenja ženke, a ponekad i mužjaci, ispuštaju jezive krikove. Crvene lisice obeležavaju svoju teritoriju izrazitim mirisom koji ostaje i ukazuje na to kada je lisica bila na dotičnom mestu. Ovaj miris ostaje sa mokraćom ili izmetom, a stvaraju ga posebne žlezde koje se nalaze u bazi repa. Postoje žlezde za miris i između jastučića na šapama lisice i oko usana. |
Vulpes zerda
|
Veoma velike uši ove lisice služe za otkrivanje zvukova koje stvara plen, kao što su skakavci i drugi insekti, u pesku ili na njemu. Velike uši takođe oslobađaju suvišnu toplinu tela. Krzno krem boje pomaže kamufliranju afričkih lisica u odnosu na pesak kada se odmaraju u toku dana. One su sposobne da kopaju veoma brzo da bi uhvatile svaki brz plen koji živi u pesku. Afričke lisice se obično viđaju u parovima. Tokom sezone razmnožavanja ženke mnogo štite mladunčad i biće veoma agresivne ako im bilo šta zapreti . |
Otocyon megalotis
|
Par živi obično zajedno sa potomcima kojih može biti do šest. Pare se celog života i imaju teritoriju veličine 0.25 do 3 km². Ponekad se paru pridruži još jedna ženka i s njima deli istu jazbinu za razmnožavanje. Lisice se hrane pojedinačno tako što špartaju svojom teritorijom i stalno osluškuju da bi pronašle male beskičmenjake. Kada čuju nešto pod zemljom odmah počinju žestoko da kopaju, hvatajući plen pre nego što on dobije šansu da pobegne. |
Literatura
- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007