Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Psi

 

Postoji nekoliko pripadnika porodice divljeg psa, Canidae, uključujući afričkog lovačkog psa, etiopskog vuka, lisice i šakale. Duge noge i njuške omogućuju ovim sisarima da jure i love plen. Većina njih ima kosmat rep i šape sa po četiri prsta pozadi i po pet napred. Mali kanidi su usamljeni lovci, kanidi srednje veličine love sami ili u malim porodičnim grupama, a veliki kanidi love u velikim grupama.




AFRIČKI LOVAČKI PAS

Lycaon pictus

afrički lovački pas

Afrički lovački pas ima crne, bele, smeđe i žutosmeđe pege. Ima velike, okrugle uši, široku, crnu njušku i čupav rep, obično s belim vrhom. On je takođe jedini mesojed izuzev hijena koji ima po pet prstiju na sve četiri noge.
Lovački psi su veoma društveni i žive u velikim čoporima od oko 100 životinja. Čopor se formira od grupe braće iz jednog čopora koja se spajaju sa grupom sestara iz drugog čopora. Tu se odmah pojavljuje dominantan par koji se razmnožava. Ženke će se međusobno tući za vrhunsku poziciju u razmnožavanju.

     Ovi psi su pravi nomadski mesojedi. Sve vreme se nalaze u pokretu da bi obeležili teritorije koje im pripadaju i da bi izbegli sukob s lavovima. Kretanje se svodi na manju meru kada u jazbini ima štenadi. Za razliku od većine kanida koji zavijaju da bi pokazali svoje prisustvo, divlji psi koriste miris koji traje mesecima. Kada u čoporu ima oko 20 odraslih, stariji potomci odlaze da formiraju podgrupe i da love samostalno.

      Ovi psi su sposobni da pojedninačno ubiju veliki plen kao što je impala, iako se najveći deo lova odvija čoporativno. Mladunci obično odlaze sa dve ili tri godine, ali ponekad ostaju duže da pomognu podizanje mladih od sebe. Čopori ne ostaju skupa duže od šest godina, a najčešće ostaju samo dve, kada uginu osnivači čopora. Preostali psi se razdvajaju u istopolne grupe da pronađu nove grupe suprotnog pola i da nanovo počnu život u čoporu.







ETIOPSKI VUK

Canis simensis

etiopski vuk

Etiopski vukovi imaju crvenkastoriđe krzno sa belim mestima na grlu, u ušima, po trbuhu i donjem delu nogu, i sa tamnim repom. Imaju duge noge, duge njuške i četvrtast nos i gornje usne.
Glavni plen etiopskog vuka su džinovski krtičji pacovi (Tachyoryctes macrocephalus), koji predstavljaju skoro polovinu ukupne njihove ishrane. Tokom dana vukovi leže na humkama koje prave džinovski krtičji pacovi. To su odlična mesta za čekanje plena u zasedi. Etiopski vukovi žive u čoporima sa dve ili više odraslih ženki, pet mužjaka u bliskom srodstvu i sa aktuelnim mladuncima dominantnog para. Ženke se ne pare uvek sa mužjacima iz svog čopora; u stvari, tri četvrtine parenja može da bude sa mužjacima iz susednih čopora. Ovi vukovi su neverovatno glasni, a koriste sve vrste zavijanja i urlika da obeleže svoje teritorije, koje mogu da budu velike od 2.4 do 12 km². Oni love sami, ali se sastaju ujutro, a u podne i naveče da se odmore, igraju, spavaju, hrane mladunčad i obeležavaju granice. Najgrlatiji su kod obeležavanja granica.







ŠAKAL CRNIH LEĐA

Canis mesomelas

šakal crnih leđa

Šakal crnih leđa je crvenkastosmeđe boje sa crnom trakom na leđima. Debeli, bujni rep takođe je crne boje, naročito na vrhu. U delovima Južne Afrike čagljevi crnih leđa znali su da stvaraju probleme hraneći se sa mnogo ananasa.
Šakali crnih leđa žive u prisno povezanim parovima, ponekad sa jednim ili dva starija mladunčeta koji ostanu da pomognu podizanje novih mladunaca. Stariji potomci povećavaju stopu preživljavanja mlade štenadi tako što obezbeđuju dodatnu hranu i što čuvaju jazbinu od predatora, kao što su hijene. Kada se roditelji vrate iz lova štenad počnu da zapomažu i to podstiče odrasle da povrate hranu koju su ulovili i ranije pojeli.

     Šakali komuniciraju zavijanjem posle kojeg sledi nekoliko kratkih kevtanja. Ovako se glasaju češće tokom zime kada počinju da se pare. U Južnoj Africi, gde su šakali crnih leđa jedina vrsta šakala, zavijanje je često.

     Šakali crnih leđa imaju veoma raznovrsnu ishranu, jer jedu sve od mladih antilopa, glodara i zečeva do ptica, gmizavaca, lešine, beskičmenjaka, divljih bobica i voća.







CRVENA LISICA

Vulpes vulpes

crvena lisica

Crvena lisica je velika lisica sa crvenkastosmeđim krznom i tamnijim bujnim repom sa belim vrhom.
Crvena lisica je veoma uspešna i prilagodljiva vrsta. Uglavnom je aktivna noću, ali zna da krene u lov i danju, naročito kad ima gladne mladunce koje treba nahraniti. Ona takođe uživa da se sklupča i sunča na otvorenim ali skrovitim mestima, često pokraj pruga ili puteva.

     Par lisica deli zajedničku teritoriju, često sa mladima iz prethodne sezone razmnožavanja. Parenje se odvija od decembra do februara i posle nekoliko meseci ženke kote između 3 i 12 mladunčadi. Da li će se lisice razmnožavati i koliko će mladunčadi doneti na svet zavisi od toga koliko hrane ima na raspolaganju. Tokom sezone parenja ženke, a ponekad i mužjaci, ispuštaju jezive krikove.

     Crvene lisice obeležavaju svoju teritoriju izrazitim mirisom koji ostaje i ukazuje na to kada je lisica bila na dotičnom mestu. Ovaj miris ostaje sa mokraćom ili izmetom, a stvaraju ga posebne žlezde koje se nalaze u bazi repa. Postoje žlezde za miris i između jastučića na šapama lisice i oko usana.







AFRIČKA LISICA

Vulpes zerda

afrička lisica

Afrička lisica je mala lisica krem boje sa kratkim nogama, velikim ušima, malom šiljatom njuškom i repom koji ima crn vrh.
Afrička lisica je najmanja lisica na svetu i živi u vrelim pustinjama severne Afrike. Ova životinja dobija najviše vode iz čvrste hrane. Njeno telo takođe obezbeđuje najmanji mogući gubitak vode. Afričke lisice su aktivne samo noću, kada je temperatura mnogo niža.

      Veoma velike uši ove lisice služe za otkrivanje zvukova koje stvara plen, kao što su skakavci i drugi insekti, u pesku ili na njemu. Velike uši takođe oslobađaju suvišnu toplinu tela. Krzno krem boje pomaže kamufliranju afričkih lisica u odnosu na pesak kada se odmaraju u toku dana. One su sposobne da kopaju veoma brzo da bi uhvatile svaki brz plen koji živi u pesku.

      Afričke lisice se obično viđaju u parovima. Tokom sezone razmnožavanja ženke mnogo štite mladunčad i biće veoma agresivne ako im bilo šta zapreti .







LISICA SA UŠIMA NALIK NA SLEPOG MIŠA

Otocyon megalotis

lisica sa ušima nalik na slepog miša

Lisice sa ušima nalik na slepog miša su manje od većine kanida. One imaju velike uši i taman, bujan rep.
Ove lisice imaju veoma velike uši koje slušaju pokrete termita. Veoma gusto krzno štiti ih od bolnih uboda termita na koje naiđu. Ove lisice imaju 46-50 zuba dok većina sisara ima daleko manji broj zuba. Zubi im služe za seckanje insekata koji imaju tvrdu ljusku i klešta. Sa sposobnošću da pokreću donju vilicu gore -dole pet puta u sekundu, vrlo brzo sažvaću i progutaju insekte. Lisica sa ušima nalik na slepog miša takođe ima jake kandže na prednjim nogama, koje joj omogućuju da veoma brzo kopa.

      Par živi obično zajedno sa potomcima kojih može biti do šest. Pare se celog života i imaju teritoriju veličine 0.25 do 3 km². Ponekad se paru pridruži još jedna ženka i s njima deli istu jazbinu za razmnožavanje. Lisice se hrane pojedinačno tako što špartaju svojom teritorijom i stalno osluškuju da bi pronašle male beskičmenjake. Kada čuju nešto pod zemljom odmah počinju žestoko da kopaju, hvatajući plen pre nego što on dobije šansu da pobegne.

     














Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007