Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Pustinje

 

Pustinje predstavljaju najveći zemaljski biom, pokrivajući oko jedne petine suvog svetskog kopna. Popularna predstava o pustinji jeste spržena divljina sa visokim peščanim dinama bez ikakvog znaka života. Međutim, pustinje znaju takođe da budu veoma hladna mesta i većina ih ima iznenađujuću količinu divljeg sveta.



Pustinja se formira svuda gde godišnje pada manje od 25 cm kiše. Najveća pustinja je Sahara u severnoj Africi, koja pokriva otprilike teritoriju veličine Sjedinjenih Država. Druga pustinjska područja nalaze se na jugozapadu SAD, u južnoj Africi, Australiji, centralnoj Aziji, Južnoj Americi i Kini.


Suvoća



Postoje dva glavna razloga zbog kojih pustinjska područja dobijaju veoma malo kiše. Neke pustinje se nalaze na rubu tropske zone. One dobijaju malo kiše zato što vetrovi koji prelaze preko njih sa vlažnog i olujnog ekvatora već izbace vodu na šumska područja i usled toga postaju vrući i suvi.

     Na ovaj način formiraju se australijske i južnoafričke pustinje. Druge pustinje nastaju zato što su veoma daleko od okeana. Pustinja Gobi u Kini i Mongoliji dobar je primer za to. Vetar koji stiže do njih retko donosi kišu zato što se oslobodi vlage već u priobalnim područjima.Veliki planinski lanci, kao što su Himalaji, takođe deliju kao barijera koja blokira vlažne vetrove. Moćna Saharska pustinja je toliko velika zato što je nastala usled oba uzroka. Ne samo da se nalazi na rubu tropa, nego je i njen centar udaljen od okeana više hiljada milja.

kornjača
Pustinjska kornjača živi u pustinji Mohava u SAD-u i Meksiku, gde se hrani kaktusima. Ove kornjače izbegavaju vrelinu dana tako što prednjim nogama koje imaju oblik lopate kopaju jame.


Pustinjske prilike



Život u pustinji je težak. Divlji svet mora da se bori s nedostatkom vode i da preživljava ekstremne temperature. Sa malo ili nimalo oblačnog pokrivača tokom većeg dela godine, temperature se tokom dana popnu do 40 stepeni Celzijusa, a tokom noći padnu do nule.

     Pustinjske biljke su osnov celokupnog života u ovom biomu, jer predstavljaju hranu za životinje koje pasu. Neke biljke moraju mnogo da rašire podzemno korenje da bi prikupile dovoljno vode za život. Na primer, korenje drveća meskita u Sonorskoj pustinji u Meksiku raste u dubinu zemlje do 80m da bi stiglo do vode. Druge biljke, kao kaktusi, skladište vodu u mesnatim stabljikama i lišću, a imaju i debelu, voskastu prevlaku koja sprečava isparavanje vode.

     Pustinje, naravno, nisu potpuno suve zato što kiša na kraju ipak stigne. U skladu sa ekstremnim pustinjskim prilikama kišne oluje su toliko silovite da često uzrokuju razorne poplave koje kuljaju u obliku privremenih reka, poznatih kao vododernice ili vodene brazde. Tada bujaju pustinjske biljke, razmnožavajući se tokom nekoliko nedelja pre nego što svenu čekajuci sledeći dolazak vode.

     Mnoge pustinjske životinje, kao što su slepe zmije i nekoliko vrsta žaba, slede sličan obrazac. Izlaze na površinu samo u toku i posle kiša, radije ostajući vlažne pod zemljom za vreme vrelih i suvih delova godine. Pustinjske žabe sprečavaju dehidraciju stvarnjem oko tela tanke kožne kese ispunjene tečnošću.

afrička lisica
Afrička lisica živi u vrelini Sahare. Njene velike uši ispunjene su krvnim sudovima i služe za skidanje telesne temperature.


Izlazak



Čak i aktivnije pustinjske životinje ostaju skrivene u toku dana, sklanjajući se među stene ili u rupe pod zemljom od sunca koje prži. Kada padne noć, životinje biljojedi, kao adaks i magare, počinju da jedu suvo lišće, plodove i mladice kržljavih pustinjskih biljaka, dok manje životinje, kao skočimiši i veverice, skupljaju semenje i insekte. U druge lovce na insekte spadaju geko i drugi gušteri. Mnogi od njih imaju široke stope sa kožicom koje im olakšavaju kretanje po mekom peskom i skrivanje u zemlju ispred opasnosti. Među veće mesojede spadaju zmije koje patroliraju u potrazi za glodarima, i šakali koji se hrane lešinama mrtvih životinja.

     Većina ovih životinja nikada ne pije vodu, dobijajući potrebnu tečnost preko hrane. Moraju, međutim, da čuvaju svaku kap tečnosti. Bubrezi - organi odgovorni za prečišćavanje krvi - pustinjskih životinja odlično zadržavaju vodu. Oni oslobađaju što je moguće manje vlage u obliku mokraće.

rogati đavo
Rogati đavo je gušter prikladnog imena zbog bodlji na telu. Rogatim davolima je potrebna ovakva odbrana zato što žive na otvorenom da bi lovili mrave, gde ih vrebaju mnogi predatori.


Zalihe hrane



Kamila je jedna od retkih pustinjskih životinja koja je aktivna danju. Jednogrbe kamile žive u Africi i južnoj Aziji, dok dvogrbe kamile žive u centralnoj Aziji.Grbe služe za skladištenje loja, koji održava ove životinje kada ostanu bez hrane. Hila i drugi gušteri skladište mast u repu dok mnogi pustinjski glodari prave skladišta hrane u svojim rupama da bi preživeli duge periode suše.






Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995