Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Reproduktivni sistem

 

mejozaKičmenjaci su odvojenih polova izuzev nekih kolousta i nekih riba koji su hermafroditi. Genitalni ili polni organi obuhvataju posebne organe u kojim nastaju polni elementi. Genitalni sistem obuhvata polne žlezde ili gonade u kojima procesom mejoze nastaju polne ćelije i izvodne kanale ili polne odvode putem kojih se polne ćelije izbacuju u spoljašnju sredinu.
U toku mejoze se proizvode spermatozoid i jajne ćelije. Jedna ćelija sa diploidnim brojem hromozoma (46) se deli dvaput da bi proizvela četiri ćelije od kojih svaka ima haploidni broj hromozoma (23). U polnim žlezdama, kojih kod kičmenjaka ima samo po jedan par, nastaju muške i ženske polne ćelije ili gameti. Polne žležde ženki označene su kao jajnici ili ovarijumi i u njima se stvaraju jajne ćelije, dok su polne žlezde mužjaka semenici ili testisi i u njima nastaju spermatozoidi.

     Kod kičmenjaka sa spoljašnjim oplođenjem (vodeni kičmenjaci i vodozemci) polni produkti oba pola se izlučuju u spoljašnju sredinu gde se vrši oplodnja. Kod kopnenih kičmenjaka zastupljena je unutrašnja oplodnja, odnosno direktno unošenje sperme uz pomoć kopulacionog organa ili penisa u izvodne kanale polnih organa ženke u kojima se vrši oplodnja jajne ćelije. Dok gmizavci i ptice polažu jaja na suvom, kod sisara se embrion razvija u materici majke.



Muški polni sistem



muški polni organ Kod kičmenjaka koji imaju mezonefros semenik stupa u vezu sa prednjim delom mezonefrosa pa se polni produkti izbacuju Volfovim kanalom. Ovaj kanal ima ulogu i semevoda i mokrovoda. Kod viših kičmenjaka, sa metanefrosom, od dela mezonefrosa se obrazuje pasemenik, a Volfov kanal postaje semevod. Osim polnih žlezda (testisa) i njihovih odvoda javljaju se i izvesne dopunske žlezde – semene kesice i prostatične žlezde koje produkuju semenu tečnost.

Komponente muškog reproduktivnog sistema su:
     - Parne gonade- testisi
     - Sistem odvojenih kanala:
          *pasemenik - epididimis
          *semevod - duktus deferens
     - Pridodate žlezde:
          *semene kesice, kestenjača - prostata, bulbouretralne žlezde
     - Kopulacioni organ - penis
     - Skrotum


Testisi (semenici)



Testisi ili semenici predstavljaju primarne parne muške polne organe ovalnog oblika. Nalaze se u preponskom delu, u kožnom naboru koji se naziva skrotum. Dakle dva testisa su smeštena u kesicama izvan tela da bi bili na hladnom, jer spermatozoidi u razvoju moraju da budu na nižoj temperaturi od one na kojoj funkcioniše ostali deo tela. U razvoju fetusa se testisi spuste u mošnice neposredno pre rođenja iz prostora neposredno ispod bubrega. Semenici su obavijeni vezivnotkivnom kapsulom (tunika albuginea),od koje polaze kratke septe, koje dele parenhim semenika na 250-400 lobusa (režnjića).U svakom od lobusa se nalaze 2-3 semena kanalića. Parenhim (unutrašnjost) semenika čine semeni kanalići, unutar kojih se nalazi semeni epitel i intersticijalne Lajdigove ćelije, koje su odgovorne za endokrinu funkciju semenika. Naime, Lajdigove ćelije proizvode muški polni hormon testosteron koji stimuliše spermatogenezu, kontroliše razvoj i održavanje sekundarnih seksualnih karakteristika i deluje na ispoljavanje muškog seksualnog ponašanja. Semene kanaliće oblaže semeni epitel koji sadrži ćelije spermatogeneze i potporne Sertolijeve ćelije. Čvrste veze izmedu susednih Sertolijevih ćelija dele seminiferni epitel na bazalni deo gde se nalaze spermatogonije i adluminski deo koji sadrži spermatocite i spermatide.

     Na izlazu iz testisa je oko 6 metara duga cev (epididymis) i u njoj se nalaze spermatozoidi u procesu maturacije. Glatki mišići guraju spermatozoide u kanal koji se naziva ductus deferens koji zatim prelazi u ejakulatorni kanal. Zidovi kanala su od glatkih mišića koji doprinose izbacivanju sperme u toku ejakulacije. Oba kanala (levi i desni) ulaze u uretru.

     Prostata je žlezda neposredno ispod mokraćnog mehura koja obuhvata prvih nekoliko centimetara uretre. Prostata luči alkalni fluid koji ima za cilj da održi pokretljivost spermatozoida. Glatki mišići prostate se kontrakuju da bi pomogle ejakulaciju (izbacivanje spermatozoida iz uretre). Neposredno pre ejakulacije luči se i alkalni sekret koji neutralizuje sadržaj uretre i kiselosti koja je tipična za vaginu. Ukupna količina sekreta i spermatozoida je 2-4 ml, tj nekoliko stotina miliona spermatozoida.

     Penis je spoljni organi sa karakterističnom sposobnošću erekcije (mišićno delovanja, punjenja krvlju iregularnih krvnih sudova, i zatvaranje kanala za povratak krvi iz penisa.

testisi




Spermatogeneza

spermatozoidi

Spermatogeneza je proces stvaranja muških polnih ćelija ili spermatozoida, koji se odigrava u muškim polnim žlezdama testisima ili semenicima. Spermatogeneza se odvija u toku ciklusnih promena epitela u semenim kanalićima. U čoveku, ceo ciklus spermatogeneze traje 72 dana. Proces spermatogeneze je podeljen u 3 faze:


1.spermatogonijalnu fazu (fazu razmnožavanja)
2.spermatocitnu fazu (fazu rasta)
3.spermatidnu fazu ili spermiogenezu (fazu sazrevanja).

Pre nego što kažemo nešto o ovim fazama pogledajte šemu procesa stvaranja reproduktivno sposobnih spermatozoida





Spermatogonijalna faza



spermatogeneza




Spermatogonijalna faza traje 27 dana. U njoj se na račun primarnih germinativnih ćelija miotičkim deobama obrazuju ishodne (matične) ćelije koje se nazivaju spermatogonije. Spermatogonije imaju diploidan broj hromozoma i umnožavaju se miotički stvarajući nove spermatogonije. Postoje dva tipa spermatogonija: spermatogonije A, koje mogu biti i tamne i svetle i spermatogonije B. Tamne A spermatogonije leže na bazalnoj membrani i svojom deobom obezbeđuju dovoljan broj tamnih A spermatogonija za samoreprodukciju. Sledećom deobom tamne A spermatogonije daju svetle A spermatogonije koje posle nekoliko deoba prelaze u B spermatogonije,čija pojava predstavlja poslednji događaj u spermatogonijalnoj fazi.

Spermatocitna faza



Spermatocitna faza traje 25 dana. U njoj od spermatogonija B neposredno nastaju spermatocite prvog reda koje takođe imaju diploidan broj hromozoma.

Spermatidna faza (spermiogeneza)



Spermiogeneza traje 22 dana i sastoji se iz dve deobe.Prva je mejoza ili redukciona deoba, a druga ekvaciona ili izmenjena mitotička deoba. U prvoj deobi, na račun svake spermatocite prvog reda nastaju po dve spermatocite drugog reda kod kojih je broj hromozoma reduciran sa diploidnog na haploidan. U drugoj deobi, svaka spermatocita drugog reda se deli na po dve spermatide. Dakle, na račun svake spermatocite prvog reda se obrazuju ukupno četiri spermatide. Procesom spermiogeneze se iz spermatida obrazuju spermatozoidi.

     Glavne karakteristike spermiogeneze su obrazovanje akrozoma i galea capitis u prednjem delu glave spermatozida, spiralizacija i kondenzacija hromozoma, stvaranje vrata i kinetičkog dela i odbacivanje citoplazme.

     Regulacija proizvodnje spermatozida potiče od hipotalamusa (hormoni FSH i LH doprinose stvaranju i zrenju - maturaciji). Hormon inhibin koji stvaraju testisi utiče na smanjenje lučenja FSH. Stvaranja spermatozoida počinje u životu dečaka u pubertetu (10 do 14) godina i u najvećem broju slučajeva ne prestaje do kraja života. Broj spermatozoida se smanjuje u starosti.










polni organi žene

Ženski polni sistem



Ženski reproduktivni sistem se sastoji od para ovarijuma (jajnika) i falopijanski cevi (jajovoda), uterusa (materica), vagine, i spoljnih genitalnih struktura. Kod žena dakle,postoje posebni izvodni kanali jajnika – jajovodi (Milerovi kanali). Jajnici su, kao i testisi, parne žlezde. Izuzetak su ptice kod kojih postoji samo jedan jajnik i to levi, dok je desni redukovan što je posledica veličine jaja.

 

 


 

 


vagina

     Vagina je mišićna cev koja je duga približno 10 cm. Vaginalna mukoza posle puberteta je ojačana tako da postane relativno otporna na patogene. U normalnim uslovima ovo je kisela sredina da bi se eliminisali patogeni. Sa spoljne strane je vagina zatvorena sa labium minor i labimum major. Labiumi sprečavaju sušenje mukoze. Bartolinijeva žlezda luči sekret koji održava vlažnost u toku polnog odnosa.



Jajovod sisara sastoji se iz tri dela:

  • početni deo (Falopijeva tuba) sa levkastim otvorom koji naleže na jajnik;
  • materica – prošireni, središnji deo;
  • vagina – završni deo.

     Jajovodi sisara mogu na različite načine da srastaju – kod nekih srastaju vagine, kod drugih delimično i materice. Kod majmuna i čoveka su materice potpuno srasle u jednu neparnu matericu.
Dopunske žlezde u ženskom polu su Bartolinijeve žlezde koje luče sluzni sekret.

     Jajnici (ovarijumi) su strukture koje sadrže stotine hiljada primarnih folikula koji su prisutni od rođenja. Od svih ovih folikula samo 300 do 400 ce biti aktivirano i proizvesti jajnu ćeliju. Svaki folikul sadrži oocit (potencijalnu jajnu ćeliju). U ovom delu se luči hormon estrogen. Pod dejstvom FSH i LH, i estrogena dolazi do maturacije pojedine jajne ćelije u folikulu odnosno ovarijumu. Zrela jajna ćelija se transportuje do materice peristaltikom falopijanske cevi koja je približno 10 cm duga. ovarijum

     Stvaranje jajne ćelije je proces mejoze koji počinje u jajniku (ovarium) i koji je regulisan hormonima. FSH inicira rast ovarijumskog folikula koji sadrži jednu ćeliju koja će stvoriti jajnu ćeliju. FSH takođe stimuliše maturaciju - sazrevanje jajne ćelije. Samo jedna od 4 ćelije koje nastanu mejozom će postati jajna ćelija, a ostale nazivamo polarne ćelije (nemaju nikakvu funkciju i nestaju). Stvaranje jajnih ćelija počinje u pubertetu (10 do 14 godina) i traje do menopauze (45 do 55 godina) kada jajnici atrofiraju i ne reaguju na stimulus hipofiznih hormona i hipotalamusa. U periodu dok postoji proizvodnja jajne ćelije to je cikličan proces sa periodom od približno 28 dana (menstrualni ciklus). U svakom periodu počne razvoj nekoliko folikula, ali ovulacija jednog zaustavlja rast ostalih.

Pogledajte šemu procesa stvaranja reproduktivno sposobnih jajnih ćelija

jajna ćelija


     Materica ima oblik kruške visine 7.5 cm, i prečnika 5 cm. U toku trudnoće materica se jako povećava i sadrži placentu (posteljicu) koja obezbeđuje potrebnu ishranu plodu i pomaže u izbacivanju ploda u toku porođaja.

     Fertilizacija se događa u falopijanskoj cevi. Ako jajna đelija nije fertilizovana ona umire u intervalu od 24 do 48 časova i dezintegriše se u cevi ili u uterusu. Ako je jajna ćelija fertilizovana prelazi u zigot i to traje 4 do 5 dana. Može da se dogodi da zigot ostane vanmaterice (van materična ili ektopična trudnoća).

oplodnja




Novi život nastaje u vreme začeća - trenutka u kome se muški spermatozoid i žensko jajašce spoje u jedno. Spajanje polnih ćelija se dešava u telu žene kao rezultat seksualnog odnosa izmedu dva roditelja. Život počinje od jedne ćelije – zigota koja nastaje fertilizacijom jajne ćelije jednim od miliona spermatozoida koji su u tom trenutku raspoloživi. U procesu kretanja kroz jajovod spermatozoidi prolaze kroz finalnu fazu kapacitacije koji omogućuje da enzimskom reakcijom spoj dobije jednu ćelijsku membranu. Posle ovog membrana sprečava ulazak bilo kog drugog spermatozoida. Pri formiranju nove ćelije po 22 hromozoma (autozomi) i jedan par (polni hromozomi) učestvuju u procesu. Žene imaju XX hromozom, a muškarci XY polni hromozom.
oplodnja


      Posle stvaranja zigota počinje proces umnožavanja ćelija deobom. 3 dana posle oplođenja ima 16 ćelija, i proces se nastavlja u formiranju sfernog tela – morule. U daljem procesu mitoze sfera dobija šupljinu i sve se naziva blastocit (veličine zigota). Blastocit se ugraduje u matericu 7. ili 8. dana posle oplođenja. Embrion je biće u razvoju u periodu od 8 nedelja posle oplođenja. Posle 12 dana se formira embrionični disk (potencijalna osoba). Zatim se formiraju tri osnovna sloja: ektoderm, mezoderm i endoderm.

      20. dana embrionalne membrane se formiraju. Formira se i amnion (vodenjak) glavni zaštitnik od mehaničkih povreda pri pokretima majke. Posle 5 nedelja počinju da se jasno razlikuju delovi tela embriona. Posteljica (placenta) se formira od tkiva i majke i ploda. Placenta je formirana tipično posle 12 nedelja. Placenta u zrelosti ima oko 17 cm u prečniku.

embrionalni razvoj


Nema mešanja krvi majke i ploda. Placenta je mesto razmene nutrijenata i ostalih sastojaka između krvi majke i ploda. Pupčana vrpca povezuje plod i placentu.
placenta


beba MESEC TRUDNOĆE

      1      Srce počinje da kuca, formiranje ekstremiteta, crte lice se formiraju

      2       Počinje kalcifikacija, vide se prsti, sistemi u telu se formiraju

      3        Formirane crte lica, oči zatvorene, nokti, može da se odredi pol

      4      Glava još uvek velika, kosa, sistemi u telu se formiraju

      5      Skeletni sistemi postaju aktivni, telo pokriveno finim dlačicama

      6      Naborana koža, obrve i trepavice, otvaranje kapaka

      7      Telo i glava dobijaju normalne odnose u veličini, stvaraju se  masnoće, pa se smanjuju nabori na koži

      8      Razvoj pluća, pojava testisa

      9      Pluća boje razvijena, formiranje kostiju lobanje








Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995
- www.bionet-skola.com