Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

Rođeni lovci

 

Da li ste se nekad zapitali kako u divljini preživeti dan a ne biti pojeden. Često oslanjanje na svoja čula, instinkte, taktiku, percepciju zvuka, snažnu muskulaturu ili brzinu nije dovoljno. Nekada stvarno treba imati i sreće.

Uspešan lovac je onaj koji ima dobru taktiku i poseduje veliku dozu upornosti. Ovde ćemo upoznate neke uspešne lovce i njihovu strategiju lova. Svaki od njih koristi neku svoju supersilu da dođe do plena.

Upoznajmo veštine orla, servala, morske vidre i hermelina.

 

Suri orao

 

suri orao
Preuzeto sa www.bbc.co.uk


Orlovi se od drugih ptica grabljivica razlikuju po znatno snažnijoj građi. Suri orao (Aquila chrysaetos) je jedna od najvećih ptica grabljivica. Veličanstven let i kraljevski izgled opravdavaju ime "kralja ptica" koje zaslužno nosi . On lovi odvažno, smelo i hrabro.

Veličina odraslih jedinki je različita i kreće se od 66 do 100 cm dužine dok se raspon krila kreće između 150 i 240cm. Imaju velike i zakrivljene kljunove, prilagođene za kidanje mesa i snažne mišiće. Ženke su krupnije od mužjaka što je karakteristika za dnevne grabljivice. Oni su monogamni , ostaju zajedno mnogo godina nekada i čitav život. Žive oko 50 godina. Teritorija koju održavaju može biti i do 155 km2.

Gnezda prave na visokim mestima, najčešće na stenama, drveću pa i na telefonskim stubovima.

Izuzetno su moćne i brze ptice. Mogu leteti brzinom do 241 km/h. U lovu se oslanjaju na svoju brzinu i oštar vid. Vid im je oštar jer imaju velike zenice koje obezbeđuju minimalno rasipanje svetlosti što omogućuje uočavanje plena sa velike daljine. Vid im je 8 puta oštriji od ljudskog. Na njihovom jelovniku se nalaze miševi, zečevi, lisice, mrmoti, kune, koze, ovce i druge ptice. Mogu napasti i krupniju stoku, jelena, domaću ovcu ili kozu. Prilikom lova postoji podela rada. Jedan goni plen a drugi ga čeka u zasedi. Kandže koriste za hvalatenje i nošenje plena a kljun samo za kidanje mesa.

suri orao suri orao suri orao suri orao
Preuzeto sa sierracastril.com Preuzeto sa treknature.com Preuzeto sa pixdaus.com Preuzeto sa europeanraptors.com

 

Pogledajte kratak snimak kako orao hvata svoj plen, u ovom slučaju kozu.

 

 

Serval

 

 

servalServal (Leptailurus serval)je afrička mačka srednje veličine. Ženke dostižu težinu 7-12 kg, dok su mužjaci krupniji i teže 9 - 18 kg. Dužine su 59-92 cm (bez repa) a visine 54 - 66 cm. To je jaka i vitka životinja sa veoma kratkim repom koji ne prelazi dužinu od 38 cm. Na glavi koja je mala u donosu na telo nalaze se velike ovalne uši postavljene blizo jedno drugog koje im omogućavaju pronalaženje njihovog omiljenog plena - mali glodari koji se kriju u visokoj travi. U svakom uhu se nalazi 30 mišića koji omogućavaju njihovo okretanje.

Po prirodi su usamljeni. Uvek se majka brine o mladuncima. Žive u savanama gde ima dosta vode . Preferiraju oblasti visokih trava i žbunja u blizini potoka, tako da ne živi u polupustinjama i suvim stepama. Uglavnom su noćne životinje dok se danju teško uočavaju iza visokih trava.

Na njihovom jelovniku su glodari, insekti, ptice, gmizavci i žabe.Prilično su vešti lovci. Glavu drže iznad trave i osluškuju kretanje potencijalnog plena. Mogu čak da lociraju plen koji se kreće pod zemljom. Krišom prilaze plenu a onda prave velike i nagle skokove. Često se dešava da se sa žrtvom prvo igraju pre nego što je pojedu.

serval serval u travi serval serval hvata plen
Preuzeto sa wild-about-you.com Preuzeto sa savannahcattery.com Preuzeto sa allposters.com Preuzeto sa sciencephoto.com

Serval je najokretnija mačka. Kao posledica značajnog izduženja metatarzalnih kostiju u stopalu kod servala su se razvile, u odnosu na telo, veoma duge noge, koje im omogućavaju lako hodanje kroz visoku travu. Prsti su im izduženi i veoma pokretni omogućavajući životinji hvatanje delimično skrivenog plena. Plen jure skačući i praveći gimnastičke skokove i do 10 m u vazduh kada mogu pticu da uhvati. Žrtvu hvataju sa obe prednje šape. Izuzetno su veliki trkači, dobi su plivači ali i penjači na drvo.

 

 

 

 

Morska vidra

 

morska vidraMorska vidra (Enhydra lutris) je najveći član porodice Mustelidae gde joj društvo još prave rečne vidre, tvorovi, jazavci,lasice i drugi. Sa druge strane ona je najmanji morski sisar u Severnoj Americi. Poseduju brojne prilagođenosti na hladnoću.

Morske vidre su superplivači koji retko izlaze na obalu. Odmor i spavanje se takođe obavljaju u vodi tako što umotane u alge plutju na leđima . Boravak u vodi koja ima samo 1-10 stepeni C priznaćete nije nimalo prijatan, naročito kada u telu ne postoji izolacioni sloj sala koji poseduju drugi morski sisari. U tom slučaju za održavanje temperature tela odgovorno je krzno te se vidra na njega i oslanjaju. Morske vidre imaju najgušće krzno u životinjskom svetu sa oko 400 000 dlaka na cm2, dok ljudi imaju samo 20 000 dlaka na celoj glavu pa uporedite te činjenice.

 

 

 

Krzno se sastoji od dva sloja, vodootporan sloj dugih dlaka i deblji sloj kratkih dlaka. U krznu se nalazi izolacioni sloj vazduha koji je veoma dobar toplotni izolator. Iz tog razloga vidre dosta vremena posvećuju održavanju krzna , čiste ga, raspetljavaju čvorove, uklanjaju labavi deo krzna, trljaju ga i na taj način istuskuju vodu iz njega a ubacuju vazduh koji formira izolacioni sloj. Kada je krzno čisto zaštitne dlake su u potpunosti vodootporne što je bitan razlog za redovnu higijenu.

Vidre poseduju još neke adaptacije korisne za očuvanje toplote. Rep im je znatno manji od drugih vidri te su na taj način smanjile površinu za odavanje toplote. Stopala takođe imaju smanjen odnos površine i zapremine.

morska vidra morska vidra morska vidra morska vidra
Preuzeto sa mindpetals.com Preuzeto sa ecobirder.blogspot.com Preuzeto sa lair2000.net Preuzeto sa pixdaus.com

 

Morske vidre su karnivore sa samo 4 donja sekutića. Uobičajeno je da 3 puta dnevno idu u potragu za hranom a onda 5-6 sati odmaraju. Svakog dana moraju pojesti hranu u količini koja iznosi 20-30 % od njihove težine kako bi održale visok metabolizam koji će se suprotstaviti gubitku toplote u hladnoj vodi. Hrane se školjkama, rakovima, morskim zvezdama i ježevima, puževima i sa još oko 40 drugih morskih organizama. Za razbijanje školjki često koriste kamen te su one jedne od retkih životinja koje koriste alat pri lovi i ishrani. Rone do 37m u dubinu da bi pronašle hranu. Ronjenje traje oko 1 minut a najduže zabeleženo je 4 minuta. Ronjenju prethodi veliki udah i skok u vodu. Sposobne su za odvajanje puževa od algi i za kopanje po morskom dnu u potrazi za školjkama.

Kapacitet pluća morskih vidri je 2-4 puta veći u odnosu na perajare, što im omogućuje kratka uranjanja. Ispod svake prednje noge morska vidra obično ima kožnu vrećicu koja se širi do grudi, u koju se odlaže prikupljena hrana. Kada ispliva na površinu, vidra pluta na leđima i tako se hrani. Školjku će otvoriti tako što će je obema šapama udarati o kamen naslonjen na prsa. Za pronalaženje hrane u tamnoj i mračnoj vodi koristi svoje veoma osetljive brkove i prednje šape.

 

 

 

 

Hermelin

 

hermelin
Preuzeto sa www.bbc.co.uk

Hermelin (Mustela erminea) je sisar iz porodice kuna (Mustelidae). Karakteriše ga dugo i vitko telo sa kratkim nogama, malim ušima i repom. Dužina tela se kreće od 17 do 33 cm, a težina od 40 do 360g. U proleće i leto imaju karakterističnu smeđe braon boju krzna sa belim stomakom i crnim vrhom repa. Zimi su beli, osim vrha repa koji ostaje crn. Glava je trouglastog oblika sa malim zaobljenim ušima, svetlim očima i dugim brkovima. Mužjaci su obično dosta veći od ženki.

Nastanjuju delove severnog umerenog arktičkog i podarktičkog pojasa Evrope, Azije, Kanade i SAD-a. Žive u tajgama i tundrama i dobro su prilagođeni ovim surovim uslovima za život. Jazbine prave u starom drvetu ili u pukotinama stena. Za podizanje mladih odgovorna je isključivo ženka dok mužjak u tome ne učestvuje.

Hermelini su visoko prilagodljivi predatori koji se hrane miševima, voluharicama, mladim zečevima, glistama, žabama i vevericama. Nije im problem da zaplivaju ili se popnu na drvu ukoliko je njihov obrok u pitanju. U nedostatku malih sisara na jelovniku im se mogu naći i ptice. Vrlo su upornu pronalaženju plena, pregledaju svaku rupu i žbun. Aktivni su tokom dana i u sumrak. Mogu da ubiju i životinju mnogo veću od sebe zahvaljujući vrlo oštrim zubima kojih imaju 34. Kada je tlo prekriveno snegom hermelini kreću u lov na male glodare. Ishranu mogu da prilagode staništu gde bore, nisu mnogo probirljivi. Kopanje im omogućuju kandže na šapama. Prednje šape su manje od zadnjih te mogu da se zavuku u uske prostore. Zimsko krzno bele boje je savršena kamuflaža ali i letnje krzno braon boje sasvim lepo se uklapa u boje pejzaža. Ipak sibirski hermelin je plen snežne sove, arktičke lisice, jastreba i drugih velikih grabljivica.

No u lovu je veoma spretan i mudar. Jednim korakom prelazi skoro metar dužine. Igrom i plesom hipnotiše plen kako bi ga lakše uhvatio. Izuzetno je okretan kad treba cik-cak da prati plen. Vrlo gipko i elastično telo daju veliki doprinos uspešnom lovu. Hvatanju plena prethodi siloviti skok. Osim što je superokretna životinja hermelin je i supersnažna životinja a taj epitet je dobio zahvaljujući veoma snažnim vratnim mišićima. Plen savlada ugrizom u vrat ili mu smrska lobanju. Čak i kada nije gladan a ukaže mu se prilika uhvatiće plen i usmrtiće ga. Poješće ga kasnije. Mali plen obično momentalno ugine usled ujeda za zadnji deo vrata, dok veći plen , kao što su zečevi, umiru od šoka jer su očnjaci hermelina suviše kratki da bi stigli do kičmenog stuba ili većih arterija.