Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Slatka voda

 

Samo tri odsto zemaljske vode je slatko, ali stručnjaci procenjuju da to ukupno pokriva preko 100000 km², uključujući polarne ledene kape. Reke, jezera i močvare snabdevene slatkom vodom spadaju u najbolja mesta za gledanje divljeg sveta. Ali otkuda potiče slatka voda?


Zemljina atmosfera je ogromna vodena pumpa koja prenosi vodu iz okeana na kopno .Sunčeva toplota uzrokuje isparavanje vode sa morske površine, tako da nastala vodena para postaje deo atmosfere. Topla vodena para u vazduhu može se ohladiti iz raznih razloga. Hlađenjem ona počinje da se vraća u tečno stanje, formirajući sitne kapljice na površini čestica prašine koje nosi vetar. Ove vlažne čestice prašine okupljaju se i formiraju oblake koji često zastru nebo. Ako se vazduh ohladi još više, količina vode koja se kondenzuje u oblaku postaje preteška da bi je on zadržao i voda pada na zemlju kao kiša.

Rečni sistemi



Kako je najveći deo Zemljine površine pokriven okeanima, najveći deo kiše pada natrag u more. Međutim, deo pada na kopno gde formira reke, jezera i poplavljeno tlo u obliku bara i močvara. Planinski lanci dobijaju mnogo kiše zato što oni prisiljavaju vlažni vazduh da se diže iznad njih i hladi. Kiša zatim teče planinskim padinama u obliku bujica i slapova. Dole u nizijama ovi potoci se spajaju i stvaraju veće, dublje reke koje polako protiču kroz krajolik. Skoro sva slatka voda koja padne na zemlju na kraju se vrati u okeane preko rečnih tokova. Deo slatke vode procuri u stene pod zemljom, ali se ponovo pojavljuje u obliku izvora koji napajaju još reka.

     Sve reke sveta zajedno sadrže samo delić zemaljske vode, iako neke od njih formiraju velike slatkovodne sisteme. Najveći rečni sistem je Amazonski basen. Ova južnoamerička mreža reka ima više vode nego Nil, Misisipi i Jangcengjang zajedno,i ugošćuje na hiljade životinjskih i biljnih vrsta.

vidra
Vidre su mali mesojedi koji love u rekama i duž njihovih obala. Odlično plivaju, ali se isto tako udaljuju od vode ako u njoj nema hrane.


Salinitet



Kišna voda i drugi oblici padavina obezbeđuju slatku vodu. Kada voda ispari iz okeana, so ostaje i u atmosferu se diže samo molekuli vode. Iako slatka voda dobija izvesne količine rastvorenih soli na putu do mora, ona je mnogo manje slana od morske vode, a to ima veliki uticaj na životinje koje u njoj žive. Dok je morska voda slanija od telesnih tecnosti kod životinja, slatka voda je neslanija, što znači da voda nastoji da spolja utiče u životinju. Ako se životinja ne oslobađa često dela vlage, nateći će,a njene telesne tečnosti biće previše razvodnjene da bi delovale efikasno.

     Slatkovodne ribe i vodozemci bore se sa ovim problemom izmokravanjem viška vode. Poluvodene životinje, kao što su vidre i anakonde, oslanjaju se na kožu koja predstavlja barijeru prilivu vode.

nilski konj
Reč hipopotam na grčkom znači rečni konj. Nilski konji su srodniji kitovima, nego konjima, ali nisu dobri plivači.


Ostali faktori



Salinitet slatke vode znatno varira, a to ima uticaj na vrste životinja koje tamo mogu da žive.Na primer, voda planinskog potoka napaja se kišnicom ili otapanjem snega i sadrži veoma malo soli. Međutim, neko pojilo, gde voda polako isparava usled delovanja tropskog sunca, biće sve slanije kako se nivo vode spuštao jer će koncentracija soli biti veća.

     Postoji još nekoliko drugih faktora koji mogu da izmene uslove slatkovodnih staništa. Voda koja brzo teče, na primer kod planinskog potoka, ne ostaje mirna dovoljno dugo da bi je sunce zagrejalo i zato je često hladna. Međutim, kako grgolji preko kamenja ona se meša sa vazduhom i u njoj se rastvara kiseonik. Zato planinski potoci sadrže velike zalihe kiseonika.

     U drugoj krajnosti, spore vode močvara slabo se mešaju s vazduhom i zato imaju manje kiseonika. Životinje koje žive u stajaćim vodama obično izranjaju na površinu da bi uzele vazduh umesto da se oslanjaju na škrge i uzimanje kiseonika iz vode. S druge strane, životinje koje žive u vodama bogatim kiseonikom takođe ne moraju da imaju škrge zato što mogu da apsorbuju kiseonik preko kože.

dabar
Dabrovi su veoma aktivne slatkovodne životinje. Oni pregraduju reke balvanima i stvaraju mala jezera. Da bi to postigli seku drveće zubima i postavljaju ga u pravi položaj.







Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995