Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

Slepi miševi

 

 

Slepi miševi su druga po veličini grupa među sisarima - sa 977 vrsta - i jedini sisari koji mogu stvarno da lete. Slepi miševi žive u svim umerenim i tropskim područjima na svetu, a zbog sposobnosti da lete naselili su čak i daleka okeanska ostrva. Kao vrsta nisu ravnomerno rasprostranjeni po svetu. Na primer, ima preko 100 vrsta voćnih slepih miševa koji žive po Indoneziji i Novoj Gvineji.



LETEĆA LISICA

Pteropus edulis

leteća lisica

Leteće lisice su voćni slepi miševi sa njuškom i ušima sličnim lisičijim i sa velikim ušima..

Ovo je jedna od 60 vrsta letećih lisica koje su rasprostranjene po jugoistočnoj Aziji i Australiji, kao i po mnogim ostrvima zapadnog Pacifika i Indijskog okeana.

Ovi slepi miševi provode dane odmarajući se visoko u krošnjama drveća, izlazeći iz šumskog baldahina tek u suton, leteći u potrazi za hranom. Voćni slepi miševi uzleću tako što se spuštaju sa grana, pa su zato poželjnija visoka stabla kao mesto za uzletanje. Ponekad se voćni slepi miševi odmaraju okupljeni u ogromnom broju. Na Filipinima se ova vrsta znala okupljati u grupama 0d 100 000 članova pre nego što krene u lov, a gubitak staništa je drastično smanjio njihov broj.

Voćni slepi miševi su na udaru lovaca zbog mesa, koje se u mnogim zemljama smatra delikatesom. U nekim zemljama uzgajivači voća smatraju ih štetočinama. Izolovane populacije su ranjive na lokalne katastrofe kao što su tropske oluje. Tokom poslednjih 50 godina izumrle su dve vrste, a mnoge druge su ozbiljno ugrožene.





ŠNAJDEROV SLEPI MIŠ LISNATOG NOSA

Hipposideros speoris

šnajderov slepi miš lisnatog nosa

Njuščice ovih slepih miševa imaju čudne izrasline kože nalik listu, koja se sastoji od prednjeg dela u obliku potkovice i lisnatih struktura koje prolaze kroz njen centar. Ove strukture usmeravaju ultrazvučne glasove koji pomažu slepim miševima prilikom hvatanja insekata.

Postoji 69 vrsta slepih miševa lisnatog nosa koji žive u tropskim i subtropskim delovima Afrike, Azije i Australije. Ovi miševi imaju čudno oblikovan nos koji im pomaže da usmere svoje ultrazvučne glasove koji se emituju iz nozdrva radi eholociranja. Ovi slepi miševi mogu da lociraju leteće insekte i da ocene koliko brzo se kreću, kao što takođe otkrivaju prepreke, kao što su grane, i to po vrsti eha koji se vraća posle njihovog ispuštanja zvukova.

Različiti slepi miševi emituju različite glasove prilikom eholociranja, zavisno od staništa u kojem žive. Šnajderovi slepi miševi lisnatog nosa love insekte u najraznovrsnijim staništima, uključujući unutrašnjost šume i rubove otvorenijih prostora. Iako mogu da love i plove po najvećem mraku, ovi slepi miševi često love u suton i svitanje, kada su aktivni insekti koji se roje. Međutim, u ovo vreme su ranjiviji u odnosu na predatore kao što su ptice grabljivice. Iako su Šnajderovi slepi miševi lisnatog nosa prilično brojni na celom prostoru na kojem su prisutni, 13 drugih vrsta istog roda rapidno smanjio broj ili se nalaze pred izumiranjem.





OBIČNI CVETNI SLEPI MIŠEVI

Syconycteris australis

obični cvetni slepi miševi

Obični cvetni slepi miševi spadaju među najmanje voćne slepe miševe na svetu. Imaju crvenkastosmeđe ili sivosmeđe krzno na gornjem delu tela i bledo na donjem delu tela. Kao i neke vrste voćnih slepih miševa, oni su važni oprašivači cveća. Postoji zabrinutost da se njihov broj smanjuje u Australiji.

Ovi mali voćni slepi miševi pripadaju grupi sličnih slepih miševa, od kojih svi imaju dug, tanak jezik sa četkastim izraslinama za uzimanje polena i nektara iz cveća. Iako se cvetni slepi miševi obično odmaraju sami, znaju da formiraju "kampove" poput kampova letećih lisica, odmarajući se zajedno u grupama u nekim delovima godine.

Neki cvetni slepi miševi ostaju u istim područjima, očito pokušavajući da brane svoje cveće od drugih slepih miševa, dok se drugi slobodno kreću po različitim područjima. Kao mnogi voćni slepi miševi, ova vrsta ima krupne oči, dobro prilagođene za gledanje po sobnoj svetlosti.

Noću se cvetni slepi miševi okupljaju u područjima gde ima mnogo cveća, pa se veliki broj njih može videti kako leti oko neke vrste drveta u cvatu. Možda je iznenađujuće da malo cvetnih slepih miševa pokušava da brani bogate izvore nektara verovatno zbog povećane uznemirenosti od velikog broja slepih miševa koje takva mesta privlače.





KOLUGO

Cynocephalus variegatus

kolugo

Kalugo ima tamno krzno sa belim šarama na gornjoj strani, što otežava njegovo primećivanje nasuprot kori drveća. Glava kaluga je iznenađujuće mala u odnosu na glavu leteće lisice

Kalugo je još poznat kao leteći lemur, ali je ovaj naziv pomalo obmanjujući zato što ove životinje nisu lemuri, a iako mogu da plove vazduhom skoro horizontalno 100 metara i više, nisu sposobne da stvarno lete.

Kalugo ima lepo razvijene membrane za plovidbu koje se, za razliku od membrane drugih sisara koji plove, rastežu skroz od vrhova prstiju prednjih i zadnjih nogu i repa. Kao što sugerišu njihove krupne oči, oni su uveliko noćne životinje, a u toku dana spavaju u rupama ili dupljama visoko na drveću. U suton napuštaju legla, penjući se da bi zauzeli dobru poziciju za uzletanje, ploveći tako u potrazi za hranom. Na granama vise naglavačke, preklopljenih nogu i s repom utisnutim pod telo. Malo se zna o društvenom životu ovih životinja, osim da obično žive same, ali se ponekad okupljaju u malim grupama. Druga vrsta koluga živi samo na nekim filipinskim ostrvima i sada je ugrožena gubitkom staništa.




 


Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007