Pratite nas na facebook-u

android aplikacija
trazim posao
Preporučujemo

Sajt za nastavnike biologije Biologija za osnovce Božanstvena biologija
Violetina biologija
Riznica znanja
Volim biologiju
Ekoblogomanija

graficki dizajn

 

 

Tropske šume

Tropske šume su najstarije i najsloženije šume na Zemlji.One sadrže raznovrsnije životinjske vrste od svih drugih područja, od velikih majmuna, kao što su gorile i orangutani, i velikih mačaka, kao što su tigrovi i leopardi, do sitnih žaba i zmija tankih kao olovka.


Bujne, zamagljene džungle tropske šume rastu u obliku trake oko ekvatora. Ove šume su krcate divljim svetom, kojeg ima više nego u bilo kojem drugom biomu. Ukupan broj životinjskih vrsta koje žive u tropskim šumama nije poznat zato što većina njih nije nikada identifikovana, ali se verovatno penje na nekoliko miliona. Većina ovih vrsta su insekti, kao što su bube i leptiri, ali tropske šume takođe imaju veću raznolikost kičmenjaka. Nažalost velike površine ovih šuma sada su ugrožene ljudskim aktivnostima kao što je seča.

Obilne kiše



Tropske šume spadaju među najvlažnija mesta na Zemlji.Većina ih dobija oko 2.5m kiše godišnje, dok šume koje rastu na ostrvima često dobijaju preko 6m. Tropi dobijaju toliko kiše zato što je u blizini ekvatora sunce uvek visoko tako da održava visoke temperature. Shodno tome, iz okeana isparava mnogo vode koja se diže prema nebu. Vodena para se prilikom dizanja hladi i kondenzuje se u velike kišne oblake .Obično pred kraj dana svi oblaci se oslobađaju tovara vode na bujne šume ispod njih.

     Kišne padavine određuju dva glavna tipa tropske šume -kišnu i monsunsku šumu. Kišne šume rastu tamo gde kiše padaju obilno tokom cele godine, iako često ima i sušnijih perioda. Glavna područja u kojima rastu kišne šume su Amazonski basen u Južnoj Americi, Kongo u Africi i jugoistočna Azija. Monsunske šume rastu u tropskim područjima gde većina kiša pada u toku vlažnog godišnjeg doba. Najveće monsunske šume nalaze se u Indiji, Australiji i duž brazilske obale.

žaba
Žabe koje žive na drveću nikad ne silaze na zemlju u toku odraslog života. Izdanci na njihovim prstima lepe se za granje, a jaja se polažu u penasta gnezda iznad izvora vode. Kada se jaja izlegu, punoglavci padnu u vodu.


Složena staništa



Sa toliko vode i topline biljke rastu više i brže nego igde drugde na svetu. Većina stabala dostiže barem 50 m visine i formira gustu mrežu granja, ili baldahin, visoko iznad tla.Ovaj baldahin je toliko gust na nekim mestima da je dole veoma mračno i vlažno. Viša stabla se probijaju krošnjama iznad baldahina .Najviša među njima dostižu 100 m visine.

     Biljke tropskih šuma takođe rastu gušće nego igde drugde. Neke biljke, poznate kao vazdušne ili epifiti, ne rastu iz zemlje, nego se kače za debla i grane većih biljaka. Unutar ovog složenog okvira biljnog sveta postoji bezbroj mesta na kojima mogu da žive sve vrste životinja. Na primer, vodozemcima je potrebno da žive u vodi tokom raznih faza života. A sa toliko kišnih padavina tropske šume retko pate od nedostatka vode. Neki epifiti imaju listove u obliku činijica da bi mogle da hvataju kišu, a nekoliko vrsta vodozemaca koriste ova vazdušna jezerca kao mesto za razmnožavanje .Dole na zemlji neke žabe i salamanderi samo odlažu jaja u vlažnom tlu, što je dovoljno da se mladi razviju.

iguana
Zelena iguana se kreće po grani u potrazi za insektima. Njeno telo ima zelenu boju tako da se ne ističe pred predatorima, kao što su zmije i orlovi.


Šumski svet



Većina šumskih životinja se prilagodila životu u baldahinu visoko iznad zemlje. U poređenju sa životom dole, život na drvetu je komplikovana stvar. Stanovnici drveća mogu se kretati u svim pravcima ako je potrebno, uključujući i pomeranje gore - dole. Moraju da se kreću kroz tanko granje i preko otvorenih prostora, precizno procenjujući udaljenost i pazeci pritom na opasnost. Jedan pogresan potez mogao bi da znači dug pad u sigurnu smrt.

     Nesumnjivi gospodari života na drveću su primati ,narocito majmuni. Gotovo svi primati žive u tropskim šumama, gde im spretne ruke i veliki mozak pomažu da se kreću neverovatno hitro. Druge životinje su se prilagodile životu na drveću na druge načine. Zmije puzavice, na primer, imaju tanko, žilavo telo i mogu ravnomerno da rasporede težinu dok klize čak izmedu najtanjeg granja. Žabe i gušteri koji žive na drveću imaju lepljive jastučice na nogama koji im omogućuju da se lepe za grane. Dole na zemlji život je drugačiji. Gusto šipražje mnogih šuma otežava kretanje velikim životinjama, pa one zato žive same ili u malim grupama.




Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja, MUN, Zemun, 2007
- Šorić, Vitko: Morfologija i sistematika hordata, Kragujevac: Univerzitet, Prirodno-matematički fakultet, 2002
- Stanković, Siniša: Uporedna anatomija kičmenjaka, Beograd: Naučna knjiga, 1950
- Stanković, Siniša: Ekologija životinja, Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1961
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995